I još jedan novi Motörhead proizvod. Kako? Kad prije? Pa zar nije … Ne bogami. Stvarno novi Motörhead. Da li ima iko na svijetu da nije čuo za ovaj bend? Koliko sviraju, snimaju i prave gluposti, sasvim je legitimno postaviti ovo pitanje, jer zaista, za Motorhead znaju generacije i generacije. Pogledajte samo žive snimke sa posljednjih turneja i u prvim redovima vidjećete generacije slušalaca koji se razlikuju za sigurno nekih 40, možda i više godina. Mada, Motörhead tako nešto nikada ne bi uspjeli isključivo samo sa velikim brojem albuma. Iako bez prestanka izdaju albume od samog početka karijere i na turnejama su između studija („Oh, shit! Motörhead’s on tour again” – mali domaći zadatak) i pored toga što im posljednjih pet ili šest albuma zvuče potpuno isto, ipak uspjevaju da na svakom novom izdanju upakuju nešto novo i one njihove, sada već očigledno, besmrtne ludosti, haosa, Jack Danielsa, Marshall na 11 i „Bye bye Bitch bye bye”! Pa što ako „Brotherhood of Man” podsjeća na „Orgasmatron”? Pa što ako i ovaj album zvuči u potpunosti isto kao prethodnih 4 ili 5 albuma? Magija ovog benda ne blijedi tako lako a sve što je kvalitetno, trajaće u vremenu, kao švapska kola. We are Motörhead and we play rock and roll! Više od ovoga bi bilo izlišno.
Nikola Franquell