Jedna od najprepoznatljivijih i najcjenjenijih pjevačica hrvatske i jugoslovenske muzike, Gabi Novak, preminula je 11. avgusta 2025. u Zagrebu, u 90. godini života. Publiku je osvajala nježnim, prepoznatljivim glasom i interpretacijama koje su spajale pop, šlager, francusku šansonu i jazz. Bila je supruga legendarnog kantautora Arsena Dedića, s kojim je dijelila život ali i muzičku scenu više od četiri decenije, te majka istaknutog jazz pijanista Matije Dedića, koji je preminuo ove godine.
Rođena je 8. jula 1936. u Berlinu kao Gabrijela Novak, kći Hvaranina Đure Novaka i Elisabeth Reiman iz Berlina. Djetinjstvo je provela između Berlina i Hvara. Nakon završetka rata, u kojem je izgubila oca, seli se u Zagreb. Završila je grafički odsjek Škole primijenjene umjetnosti te radila kao crtačica i scenografkinja u Vjesniku i Zagreb filmu, gdje je posuđivala glas animiranim likovima. Upravo ondje ju je 1957. otkrio slovenski maestro Bojan Adamič, pozvavši je na koncert u Ljubljanu – događaj koji je označio početak njene iznimne muzičke karijere.
Već 1958. otpjevala je pjesmu “Sretan put” Ljube Kuntarića u nagrađenom filmu H-8, a sljedeće godine na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Ljubav ili šala” osvojila publiku i kritiku. Od tada je redovno nastupala na festivalima u Zagrebu, Opatiji, Beogradu i širom bivše Jugoslavije, ostvarivši niz evergreena poput “Oči”, “Krovovi”, “Upali cigaretu”, “Pamtim samo sretne dane”, “On me voli na svoj način”, “Plava ruža zaborava”, “Nada” i “Hrabri ljudi”.
Njena karijera bila je snažno obilježena jazzom. Sarađivala je s Louisom Armstrongom, Boškom Petrovićem, Herbom Gellerom, Johnom Lewisom, Art Farmerom i Zagrebačkim jazz kvartetom.
O nastupu sa Armstrongom pričala je za Nedeljnik: “Naš veliki džezer Boško Petrović je imao klub i jako se trudio da privuče velika svetska imena. Danas baš nema prilike da podeliš binu sa velikim svetskim džez imenima. Tih godina su dolazile velike zvezde kao Ela Ficdžerald, Luj Armstrong… a Boško Petrović je mnoge od njih dovodio u svoj klub u Zagrebu. Na početku moje pevačke karijere ja sam i dalje bila zaposlena u radu na crtanim filmovima, ali sam redovno išla na koncerte tih velikana koji su dolazili u Zagreb. Posle tih koncerata bili su sešni naših i tih stranih muzičara i ljudi su se družili do jutra. Na jednom takvom sešnu Luju Armstrongu su rekli: “Imamo jednu malu koja voli džez.” I doveli su me kod njega. Armstrong me je pitao šta slušam. Rekla sam mu da znam “Čaj za dvoje” i krenuli smo sa svirkom”.
Iako je 1990-ih zaokružila opus antologijama “Retrospektiva” i “Adrese moje mladosti”, 2002. se vratila s albumom Pjesma je moj život, na kojem je reinterpretirala rane pjesme i Dedićeve kompozicije uz pratnju mlađih jazz muzičara, predvođenih sinom Matijom. Album je osvojio četiri Porina, uključujući i onaj za album godine.
Tokom života primila je mnoga priznanja, među kojima Porin za životno djelo (2006.), nagradu Josip Slavenski, nagradu Vlaho Paljetak i niz festivalskih odličja.