Da je primorac, Yoda bi rekao „Ćutuk, jesi ti”, i bio bi u pravu jer sam predugo odugovlačio sa preslušavanjem diskografije ovog benda. Nisam nikada bio nešto pretjerano oduševljen sa art ili space rockom. Instrumentalni kvalitet je nedvosmislen, ali su me klavijaturna pretjerivanja i mekši zvuk uvijek odbijali – barem nekada, kada sam vapio isključivo za najagresivnijom muzikom.
Kažu da godine čovjeka smekšaju, pretvore u pihtiju, pa eto nema boljeg momenta da počnem da slušam i Magnum. Za posljednji „Escape From the Shadow Garden” sam bio uvjeren da je neko blijedo pretjerivanje, ali nisam bio spreman za ono što sam otkrio.
Ovi ljudi, ovaj bend, ima u ponudi nevjerovatan dijapazon pjesama. Nakon kratkog sladunjavog uvoda kreće eksplozija i erupcija galopirajuće energije. Ovako nešto nikako nisam očekivao – cijeli jedan cunami melodija, jedan sonični zid koji preplavi sva čula i čovjeka ostavi u nevjerici. Uvodna „Live ’till You Die”, odlična „Burning River”, zarazne „Falling for the Big Plan” i „Too Many Clowns” … bio sam uvjeren da su bendovi poput Blind Guardian kraljevi melodija, ali vidim da su u stvari samo učenici, a profesore treba tražiti u drugim generacijama.
Svi iz Magnum-a su sada već čikice od otprilike šezdesetak godina a prave ovakve albume. Sa dužnim poštovanjem prema starijima od mene, ali pogledajte njihove vršnjake u vašoj okolini. Čast izuzetcima, ali većinom igraju šah, ujutro kupuju mlijeko, popodne raspravljaju o politici i naveče gledaju vijesti. U 20:00 je povečerje! Mislim … razumijete me. Magnum iza sebe imaju skoro 40 godina karijere, dvocifreni broj albuma, hitova da ih se ne može nabrojati, ogroman uspjeh na svim kontinentima, i opet, nakon svog tog vremena i toliko napisanih albuma, i dalje imaju ovako dobre ideje, i dalje prave ovako energične i jake pjesme. Izvor iz koga izvlače ideje je doista izvor mladosti.
Japanci kada ovo čuju ima odmah da padnu na koljena (interesantan je ukus ljudi iz zemlje izlazećeg sunca gdje granice su stvarno tanane i svi pravci se mješaju bez imalo srama, uzdržavanja ili razmišljanja. Nije ni čudo da su napredni jer ne pate od kompleksa koji vladaju zapadnim kulturama). Elem, dobar dio Evrope, Amerike … eto pola svijeta zahvaćenog groznicom jednog jedinog albuma. Svaka im čast.
Nikola Franquelli