Krisiun su nadaleko poznati po svojoj muzičkoj beskompromisnosti, vrlo brutalnom osvrtu na melodije i apsolutno unikatnoj ritam sekciji. Zbog prvog, drugog i trećeg, su uvjek bili voljeni ali i kritikovani. Iako su imali period („Bloodshed” i „AssassiNation” albumi) kada su bili suvlji i od samih početaka, na prethodnom „Southern Storm” malo mijenjaju priču, i kreću u ofanzivu i sa podosta suptilnih melodija. Trend su nastavili i na ovom najnovijem ostvarenje, i riječ Ofanziva, shvatite u punom i najstrožijem militarističkom značenju – ofanziva na sva čula. Ustaj Vojsko jer je zatišje bilo kratkog daha!
Da se odmah razumijemo. Krisiun je vuk koji dlaku mjenja, ali ćud ne. Ono na što ste navikli, da svaki put čujete: megatone metronom preciznih rifova (jedino je Jeff Waters precizniji) i kao tuč tešku i brzu svirku, i ovdje imate, ali sa dovoljno noviteta i sa par iznenađenja, koja obezbjeđuju svježinu i drže pažnju te interes slušalaca. Kada kažem melodije, nikako ne mislim da su nauštrb Alex/Moyses/Max termonuklearnog ritam udara, već kažem da je kroz sav taj audio holokaust provučena ogromna doza mirnije, ali tuč teške atmosfere, raznim ritam rješenjima, onim malim sviračkim ukrasima, flamenko gitarom na par mjesta, kontrolisanijim sviranje bubnjeva (ali i novim tehničkim dodacima kojima Max nije bio prije pretjerano naklonjen), i dalje tehnički zahtjevnim ali mnogo pitkijim Moyses-ovim soliranjem, saradnja sa João Gordo (urlator benda Ratos De Porao) na pjesmi „Extinção Em Massa”, itd.
Najveće iznenađenje je malo umirenija atmosfera nego što smo navikli da čujemo na prethodnim ostvarenjima, mada, nije da su jednostavno usporili. Stvorio mi se utisak … znate ono kada su pokreti tijela ograničeni konopima i vezama, a bijes pretvara mišiće u žile koje razaraju i najjače stege. Eto vam „The Grat Execution” u par riječi. Upravo na pjesmama staloženijeg ritma, se osjeća nevjerovatna energija i ideje do kojih je bend ovoga puta došao, a ima ih u izobilju i za najzahtjevnijeg slušaoca. Analogna tehnika snimanja je svakako doprinijela nevjerovatno kompaktnom zvuku i atmosferi, mada sam uvjeren da je to ipak više ruka producenta Andy Classen, nego sama tehnika snimanja.
Moglo bi se još mnogo pisati, ali nema potrebe. Ako su vam Krisiun poznati, ili ako ste u ekstremnijim metal pravcima, a Krisiun još niste imali prilike da čujete, nemate što čekati jer je „The Great Execution” odmah u startu uletio u top deset ekstremnih metal albuma godine.
Nikola Franquelli