Rokenrol ne gleda često ovakve albume. Žao mi je što ranije nisam pisao o ovom albumu. Bilo mi je u planu, još sam ga relativno rano i nabavio, ali erare humanum est. Prije nego počnem, shvatimo da su njihova muzika i imidž isprepleteni, ali se mogu razdvojiti, barem u teoriji i analizi. To rečeno …
Ghost su od prvog dana privlačili publiku svojim vrlo nesvakidašnjim scenskim nastupom, kontroverznim tekstovima koji niti malo ne skrivaju njihovu naklonost tamnoj strani (navodna naklonost, ili ne, više ne igra nikakvu ulogu). Bilo je vrlo zabavno vidjeti intervju sa jednim od članova koji, i dalje pod krinkom maske, lijepo kaže da je Ghost zabavljač, kabare, fikcija. Bilo je još zabavnije gledati sve one „fanove“ koji su to samo ovlaš čuli, jednostavno zanemarili, i nastavili da žive u svojim uvjerenjima. Tu se postavlja pitanje da li je moralno i pošteno zajebavati publiku i uzimati im pare na takav način? Eto, da ne bude da postavljam pitanje i dajem odgovor, sami dajte svoje mišljenje u komentarima. Budimo iskreni – Ghost sa prethodnim izdanjima su uradili pristojan posao, ali tek sa „If You Have Ghosts“ i sada sa „Meliora“ dobijaju krila i uzleću iznad većine. „Meliora“ je djelo vrijedno svake pohvale, bend je sazreo i izdali su jedan album dostojan hvale. Pjesme su uvjerljive, odlične melodijske građe, krasi ih odmjereno sviranje i prirodan zvuk instrumenata tako potreban da se odmori od svih onih „over produced“ albuma. Napokon bend koji se ne stidi da pokaže svoje kvalitete i ne pati od kompleksa inferiornosti. Veliko je zadovoljstvo čuti bend koji zvuči prirodno. Na koncertima, publika dobija ono što čuje na albumu, a ne nešto što približno slično zvuči i to se lijepo može vidjeti online ili čuti na „In Session at The BBC“ EP-u. Pjesme su žive, poletne, vrlo uvjerljive … ma nema epiteta koji ne zaslužuju. Paženo je na svaki detalj. Omot je produkt imaginacije, ali ako pogledate sve detalje, i tu se vidi nivo dedikacije bendu. Svaki detalj je besprekorno urađen, nema niti malo viška, i sve je onako kako baš treba. Čak i pojedini detalji koji netreniranom oku izgledaju nebitni su i te kako doprinijeli uspjehu. Na primjer odluka da album snimaju u Americi. Jasno da je US rokenrol tržište najjače i najbogatije i ko se tamo probije zadovoljen je za cijeli život, ali nije fokus na tome. Naime, tokom snimanja im je bio potreban hor. Poslali su zahtjeve mnogima, ali čim bi predstavnici vidjeli o čemu su pjesme, koje tekstove bi trebali da pjevaju, od reda su ih odbijali. Portali su tutnjali od vijesti da Ghost imaju problema tokom snimanja i da ih odbijaju jer su suviše „ekstremni“, i, eto ti reklame na nacionalnom nivou, I TO JOŠ SASVIM BESPLATNO! Maestralno izvedeno. (Kako? Onaj ko ne vidi fantastičan spoj Ghost bunta, puritanizma i medija nema stvarno što da dalje čita.) Što sam napisao za prethodni album, vrijedi i ovdje: „Naime, shvatili su jednu prostu činjenicu, da ogromana većina publike nema pojma što je to dobra muzika i da pare troše, ne na muziku, nego na to da bi se osjetili dio jedne veće cjeline. Publika ide NE da sluša, nego da GLEDA koncert, i ako ima ekcesa, to bolje. („Freak show“ uvjek ima svoju publiku.“) Gdje ćete bolji scenario od ovoga. Sa jedne strane odlični i uspješni muzičari koji žele da naprave dobre albume, ali ne na uštrb njihovog života, a sa druge masa koja nekontrolisano baca pare na svakakve gluposti. Spojili su lijepo i korisno na uzajamnu dobit. OK, bend sigurno više dobija 😀 Ghost sa „Meliora“, ne samo da su uradili posao ipo i sebi obezbjedili finansisku budućnost, već su se ustoličili kao jedan od najistaknutijih okultnih rock bendova. Jedina razlika između njih i ostalih okultnih bendova je što su Ghost i pametni biznismeni. Rokenrol ne gleda često ovakve albume, a ne gleda ih jer se donekle izgube u masi bezvrijednih albuma i hiper produkciji koja preplavljuje scenu. „Meliora“ zaslužuje počasno mjesto u diskografiji svakog ozbiljnog slušaoca iz više razloga, ne samo muzičkih.
Nikola Franquelli