Pomješana su mi osjećanja dok slušam ovaj album. Od početka godine i kada su objavili prvi singl, očekujem album sa onom nervozom i nestrpljivošću koju sam u stomaku osjećao samo kada sam bio klinac i čekao nove albume ličnih idola.
Znao sam da je ovaj album jedna velika prekretnica na regionalnoj muzičkoj sceni, da će se mnogo toga promjeniti i isčekivanje (of times to come) je bilo uzbudljivo. U meni je mala borba između, sa jedne strane, apsolutne subjektivnosti koja iziskuje bezuslovno poistovjećivanje sa muzikom sa ovog albuma, i sa druge strane, moje želje da što objektivnije predstavim album a da u toj sterilosti objektivizma ne izostavim najbitniju komponentu, emociju. Emocija na ovom albumu je u prvom planu. Svugdje je prisutna, trese tijelo gore od hormonalnog poremećaja, zauzima kompletan vidokrug, opipljiva je kao zid od armiranog betona, zastrašujuće je realna i drobi sve nedoumice. Nije mnogo lijepa, zastrašujuća je, ali je iskrena do bola, gola istina, i krvava kao posljednji momenti lava koji je satjeran u ćošak!
Bend, singlovi i album su od samog početka praćeni mukom. Samo su se pojedini u srbiji odvažili da govore i predstave album. FEUD napadaju korjen „modernog” društva Srbije, svih takozvanih novih sistema vrijednosti, morala, kulture i mentaliteta izdžikljali u zadnjih dvadeset godina – i ne samo Srbije. Sjekirom direktno udaraju u korjen bolesnog društva gdje su silikonske sise, pičke i kurčevi vizuelni ideal, gdje tajkuni kroje vlast dijele šamare narodu i još mu se smiju u facu jer ovi ćute kao telad, gdje televizija diktira kako će ko da misli i da se ponaša, gdje 2 + 2 je 3 ili 5 u zavisnosti kako kome odgovara. FEUD umjesto vatrenog oružija koriste vatrene rime i refrene, žive instrumente i elektroniku, heavy metal, hard core, hip hop, i efekat, iako još ne toliko vidljiv, je kao razlika između konvencionalnog eksploziva i nuklearne bombe.
„Svinjotaur” je prošaran oštrim i čvrstim stavom! „Svinjotaur” je testament, pečat, vrlo eksplicitno audio vizuelno oruđe osoba koje otvorenih očiju i uma posmatraju surovu i vrlo lošu realnost današnje Srbije (i svijeta) oboljelu od raka mizerije i gubitka nade. Vlast mediokriteta („Milion Milja – Planeta Majmuna”), mediokritetna vlast („Vlast”), manipulacija medijima i kreiranje novog čovjeka („Televizija”) … ono što vidite svakodnevno oko vas, ono što vam je, nažalost, postala svakodnevica, ono sa čime ste se pomirili, FEUD su odlučili da stave na liniju i da kažu DOSTA JE BILO!
„Svinjotaur” nije samo još jedan vrlo dobar album. Mnogo je više od toga. I album i bend su inicijatori vrlo dubokih i značajnih društvenih promjena. Ne kažem da su dio, već kažem da su ONI inicijatori promjena. Pretvorili su se u lidere, u vođe (i ovdje moram napomenuti da se nadam da neće pokleknuti pod izazovima liderstva). Za promjene su potrebna muda. Za promjene su potreba svijest, snaga, hrabrost i žrtva! U početku sam bio skeptičan, priznajem, koliko god da sam bio iznenađen, i oduševljen svime što sam vidio, čuo i osjetio, ali su me vremenom uvjerili da je FEUD mnogo, mnogo više od pukog benda, zabavljača, činjenica koja će se vjerovatno pokazati tek dosta kasnije u vremenu i zaslužili su poštovanje i zahvalnost cijelog društa sa srpsko hrvatskog govornog područja.
Ako je jedan bend, ako je jedan album ispred svog vremena, onda je to FEUD sa „Svinjotaur”. Masa ne razumije. Nedužne je strah. Po cijeni da zvučim elitistički i vrlo surovo, ali cjelokupni život i stvarnost ne opraštaju i sada su vremena kada je kolebanje kobna greška. Žrtva? Da, kada se zna zašto, a FEUD vam pokazuju pravac na ličnom primjeru.
Nikola Franquelli