Elysion – Silent Scr3am

elysionscream

elysionscreamGothic metal je tokom godina zavrijedio vrlo lošu famu. Mnogo komercijale, mnogo štancovanja, pretjeran imidž, želja muzičara da ih više vide nego čuju, želja izdavača da što više zgrnu na trenutnoj popularnosti pravca, a od muzike, jad i nevolja. Gledajući omot ovog albuma, prvenca grčkog benda Elysion, prvo što mi je palo na pamet je lijepi ženski vokal, još ljepša ženska figura, nekoliko momaka kao skinutih sa nekog ženskog soft porn časopisa, a od muzike ono već viđeno po hiljadu puta. I sve to sam i dobio, tačno tim redom, precizno, tačno, sa jednom velikom iznimkom. Muzika na „Silent Scr3am” ipak nije ono što sam očekivao. Ukratko, ovo nije klasičan gothic album. Atmosfera donekle jeste, atmosfera ovog novijeg, romantičnog gotika, ali se bend niti malo ne libi ili stidi da pomješa baš mnogo elektro i pop elemenata, pored metal uticaja, u jednu vrlo dobru cjelinu uokvirenu sa jako prijatnim glasom pjevačice Christianna-e. Produkcija „Silent scr3am” je vrlo interesantna. Naime, pored same činjenice da je vrhunska (što i ne čudi jer je radio Ted Jensen, jedan od gurua megalomanske pop produkcije), itekako je osjetno da je vokal gurnut u prvi plan, dok su instrumenti i muzika kao jedna odvojena cjelina, i to cjelina koja je možda namjerno malo pojednostavljena i blago pomjerena u pozadinu i disciplinovana tako da bi se glas još i više istakao. Kada kažem pojednostavljena, ne mislim da je krajnje ogoljena i bukvalno najosnovnija pratnja. Vidi se i osjeti se da tu ima još dosta prostora ali ako bi se popunio instrumentalnim uvrtanjem i bravurama, vjerovatno bi se onda žrtvovao onaj efekat fokusa na vokalu. Barem meni to tako izgleda i uvjeren sam da je glavna ideja bila baš to. Da li su to iskustva producenta iz velikih pop voda? Koliko je to bilo kalkulisano? Da li, ili ne namjerno? Odgovore mogu samo da nagađam, ali ostaje da, iako na prva slušanja jeste malo neobično, ipak kvalitet ispliva na površinu i ovo je jedan sasvim prijatan album, odmjeren, interesantan, melodičan do besvjesti a da pritom nije i dosadan, poletan taman koliko treba i hrabro urađen sa svim onim malim sviračkim, producentskim i pjevačkim detaljima koji uljepšavaju audio prostor. Dokaz više da kada se spoje radni i voljni umovi iz dva naizgled strana svijeta, mogu nastati vrlo interesantni i neočekivani rezultati.

Nikola Franquelli