Nedavno je izašao prvi spot Abhotha. Recite namnešto više o njemu.
U pitanju je numera sa EP-a koji nosi naziv benda, a koji je objavljen prije dvije godine. Režiju i montažu potpisuje Dalibor Peković, kamermani su bili Vojin Stojanović i Aleksandar Radević, koji je takođe bio odgovoran i za izradu maske i korica grimoara koji su korišćeni u spotu, u kojem glumi Nena Plivelić. Pjesma, kao i čitav EP, govori o prizivanju Drevnih, monstruoznih i zaboravljenih interdimenzionalnih božanstava iz djela H.F. Lavkrafta, pa je i sam spot pokušao da prikaže vještičiji ritual njihove inkantacije, u maniru treš horor filmova 70-tih i 80-tih. Sam bedem u Nikšiću je savršen monument za gothic atmosferu punu misterioznih ruševina na kojima se održavaju zabranjeni rituali zaboravljenih kultova, koji su nezaobilazni motivi sa kojom se susrećemo u Lavkraftovim djelima. Za samu opremu i ostatak aksesoara smo se sami snalazili i ovom prilikom bih želio da se zahvalim svim ljudima čija je dobra volja omogućila samu realizaciju spota, kao i ljudima čiji su snimci sa live nastupa umontirani u spot.
Spot za pjesmu “Blood of the Ancients” je vizuelno sasvim uobičajen za svjetsku metal scenu, međutim, prvi je takve koncepcije kod nas. Kakve su prve reakcije?
Sam spot je rađen u maniru horor filmova 70-tih i 80-tih, pa su i sami efekti u tom duhu. Spot je odlično prihvaćen u regionu i inostranstvu, imamo dosta pozitivnih kritika, naročito od strane slušalaca metal muzike, a to je publika čije nas mišljenje najviše zanima, budući da u Crnoj Gori maltene nema auditorijuma za ekstremni metal. Međutim, imponuje kad neko ko nije niti slušalac teškog zvuka niti fan horor kulture pohvali spot.
Koliko ova stvar oslikava nadolazeći album koji ste već djelimično najavili?
Ovaj spot je u suštini napravljen više kao podsjetnik da smo još uvijek aktivni nego najava za idući album. Više kao spona između prošlog Abhoth-a sa prošlom postavom (koja je snimila samu pjesmu) i novog, čija je nova postava prikazana u live segmentima (Aleksandar Dragojević i Miloš Todorović). Naš prvi album neće biti baziran na Lavkraftu, već na mitologiji uglavnom Egipta i okolnih (sumerskih, vavilonskih, asirskih) zemalja. Ali neke od pjesama će imati horor aspekte, tj.biće po svemu “lavkraftovske”.
Odakle fascinacija djelima H.P. Lovecrafta?
Fascinacija djelima H.F.Lavkrafta je česta u metalu i moram priznati da sam prvi put čuo za njegova djela putem tog medija. Kasnije upoznavanje njegovog cjelokupnog opusa je samo produbilo ljubav prema ovom autoru. Smatram da je Lavkraft u literaturi “strave i užasa” ono što i Tolkin u epskoj, uzor i temeljac čije motive konstantno susrećemo u savremenoj horor kulturi.
Moram pitati zašto Lavkraft, Egipat, Vavilon. Čini mi se da su kod nas neke stvari misterioznije i strašnije, i u stvarnosti, i u mitu i običajima. Ima li prostora za to u budućnosti? Blood of the Ancients, makar u naslovu ima prizvuke nekih domaćih tema. ima li toga?
Abhoth je bend baziran na imaginarnim hororima, mistici i ezoteriji i nikad se neće baviti socijalnim temama. Realnije teme, užase realnosti i goruće probleme društva iz našeg aspekta smo pokrili u svom drugom bendu, Hostis. Drevni (The Ancient Ones) su bića iz naučno-fantastične/horor literature pisaca okupljenih oko gore pomenutog Lavkrafta i nemaju nikakve veze i sa ičim domaćim, istorijskim i realnim.
Abhoth – Hostis. Dva benda skoro isti ljudi. Zašto takav način funkcionisanja?
Prave ljude za prave stvari je teško naći, naročito u maloj državi gdje metal nije afirmisana kultura. Takva je nažalost Crna Gora. Samim tim je i sam auditorijum manji, iz čega slijedi da se profesionalni ljudi za saradnju izuzetno teško nalaze. U oba benda su u pitanju prijatelji kojima bih uvijek rado povjerio ideju za bilo koji svoj muzički projekat i za koje pouzdano znam da bi je uvijek realizovali. Postoji jedno malo jezgro bendova (Zaimus, KK Street Bangers, Goblin Zeppelin, Hostis, Abhoth) koje čine maltene isti ljudi koji su prijatelji preko deceniju, pa samim tim i svi njihovi bendovi imaju bratski odnos iako pokrivaju apsolutno različite žanrove metala.
Ne mogu da ne primjetim visoki nivo posvećenosti muzici koju radite. Od demo snimaka, preko albuma, pa sada do spota i snimanja novog albuma, progres je vrlo vidljiv. Koliko vremena treba za sve to, i kako se sve uklapa sa drugim obavezama?
Prije svega, hvala na lijepim riječima. Jednostavno, muzika je smisao mog života, umjetnost i stvaranje su maltene sinonimi, i na muziku gledam kao zaostavštinu pojedinca, nešto kroz šta čovjek nastavlja živjeti i poslije kraja smrtničkog puta. Mislim da se sve stigne ukoliko se obaveze rasporede. Dok god je tu ljubav prema stvaranju, mislim da će pravi umjetnik uvijek naći vremena da se posveti kreiranju muzike, dok god ga to čini srećnim. Kad neki drugi prioriteti postanu primat, tad je umjetnik u čovjeku umro.
Da li vam je teško stvarati ovakvu muziku u današnjoj Crnoj Gori zemlji konstantnih promjena?
Što se tiče specifično ovih naših, crnogorskih prostora, sam metal i nije toliko prihvaćen. Dodatni demorališući faktori za stvaranje svojih autorskih pjesama su nedostatak dobre opreme, ozvučenja, dobrog tonca i same organizacije na povremenim metal svirkama, ukombinovani sa tradicionalnom crnogorskom lijenošću za vježbanje i napredak. To potpomaže možda najbitnija stvar, finansijska nemogućnost da se priušti bolja oprema, kao i uslovi i prostor za same probe, studio u kome će snimiti materijal sa profesionalcima specijalizovanim striktno za teži zvuk. Najveci problem su bubnjari, tj.njihov deficit.
Povremeni rokenrol festivali favorizuju jedne te iste bendove i teško je u takvom okruženju stvarati svoj autorski opus u malo ekstremnijim sferama muzičkog izražavanja. Porazavajuće je recimo što na Seadance-u nema Explosive sstage-a, porazavajući je svakogodišnji regionalni lobizam što se izbora bendova za nastupe tiče. Što se nas samih tiče, baš zbog svih tih loših uslova je pobjeda što smo uspjeli da snimimo i izdamo EP, i istrajali svih ovih godina (guramo kroz desetu godinu postojanja).
Horor i okultna tematika su i dalje tabu tema našeg društva. Da li nailazite na neshvaćanje ili otpor?
Povremeni komentari ispod članaka na portalima nas ponekad podsjete da još uvijek živimo u ruralnoj sredini punoj intelektualno zatvorenih i jednostranih, primitivnih ljudi, ali se ne obaziremo previše na njih. Svaki komentar je dobar, bio pozitivan ili negativan, dokazuje da izazivamo nešto kod čovjeka, što je mnogo bolje od ravnodušnosti prema našem zvuku i vizuelnom aspektu. Nikad se ne može svima ugoditi, a stepen (ne)prihvatanja ovakvih stvari samo govori o (ne)spremnosti crnogorskog društva za neke dalje, “evropske” i svjetske tranzicije. Sa druge strane, ima i medija koji nas redovno prate.
N&D