Srđa Simunović (DST) – Dugo putovanje u noć

dstsrdja

dstsrdjaZa početak, s obzirom da ste izdržali sve ove godine i ono što su one donijele, kakav je to bio put?
Pitanje je da li smo izdržali, još uvijek trpimo. A dokaz našeg upregnutog trpljenja je i novi album. Da smo izdržali više bi ćutali, manje stvarali. Tuneli mraka su putevi koji svi vode u jedan ako stvarnost nije u nama, kao oaza da se očuvamo u ovakvom svijetu.

Kakve su tvoje impresije na početak devedesetih, okruženje i početak cijele vaše priče?
Devedesete su na početku mogle biti divne godine. Krenuli smo u srednju školu i zdravo planirali budućnost. A onda je počela noćna mora. Za nas mlade i neiskusne se činilo da je neko baš preko noći upalio mrak. I taj mrak se vije nad našim prozorima svaki put ujutro kad se ponadamo da će nas dočekati vedro jutro. Međutim, organizovali smo se u DST vesla da se lakše probijamo kroz tu gustu, tešku maglu koja se sručila na nas kao olovni zastori.

Sada je tu i novi album. Njegova atmosfera za neke je možda neočekivana. Kako vidite taj proces?
O procesu je teško pričati. Ožiljci i skup utisaka kao pečat jednog vremena se često u reminiscenciji sudaraju, a dešavanje nastalih pjesama je posledica njihove duge borbe, i uz priliv naše konstantno predivne svakodnevice stvara jasan osjećaj. Nakupljene gorčine. A ako je atmosfera možda za neke neočekivana lagali bi da je drugačija. Naše riječi i stvaranja su posledica naših života, kao reakcija upropaštene generacije, kao i dugi niz sledećih. Nažalost.

Album je gotovo konceptualni. Donosi i obrađuje jednu kompaktnu cjelinu, izdijeljenu i donesenu kroz različite teme. Ukazuje li to na neke buduće pravce kojim bi se DST mogao kretati?
Odgovor je vrlo jednostavan. Kakvo vrijeme takve naše pjesme. Pečat i DNK DST-a su stvorile pjesme Nervni Slom, Osuđeni, Vatra i druge, one stare iskrene stvari nastajale kao posledica onog vremena. Ove nove su samo logičan nastavak stvari. Uz dodatak nakupljenog iskustva i podužom pauzom između prethodnog i novog albuma, koja je uticala da i stvaralački postanemo zreliji. Znači staramo. A budućnost DST-a ćemo prepustiti budućnosti. Reagujemo kad se utemelji osjećaj u nama koji dolazi iz srca vremena koje nas okružuje i stvara uslove da djelamo. Jedino šta se može očekivati, to je – vatreno.

Nijeste poznati po danas sveprisutnim marketinškim pomagalima, ali opet neke su pjesme postale himne i našle svoj put. Možeš li prokomentarisati.
Služimo našim pjesmama i to je publika prepoznala u nama. Nadamo se iskrenost i direktnost. Mi smo bend koji dolazi iz vrućih srca svih nekih nas koji samo zajedno činimo cjelinu. I ona se ne da raspolutiti. DST je ključala krv hiljada nas. Naš zaštitni omotač je upravo publika, zato trajemo i toliko istrajamo. I kada su naše pjesme bile zaobilažene po medijima i kada smo skoro bili i zabranjeni istrajnost našeg puta nas je učinila nezabilazno prisutnim. E to je bila borba. I još uvijek traje.

Ima li kakvih povratnih reakcija, iako je možda rano za to, s obzirom da je album svoj digitalni oblik dobio tek prije nekoliko dana?
Iskreno, ne očekujemo puno. Glas ovog albuma nijesmo mogli progutati u sebi. Nametao se da bukne iz nas i takvog smo ga i pustili, znajući ipak da su hitovi njegova najbolja reklama. Međutim, ovaj put ih nema. A i kako bi mogli reklamirati – stvarnost je u nama? Sama ideja albuma bi se sukobila u toj marketinškoj oblandi. Ovaj put je izazov bio sjebani DST tj sjebanost naših osjećanja koja se nijesu mogla obuzdati i zbog toga takva atmosfera dominira na albumu. Onaj čija priča počinje ne jutrom nekog novog dana, već onim kao nastavak jednog istog, upropaštenog konstantnog nekog juče. Uporno gledajući kako se nameće samo jedna staza koja vodi nekud put ogrijanog proplanka, a iza kojeg zjapi ponor.

„Stvarnost je u nama” se pojavio i na CD-u, sada i kao digitalno izdanje. Uspjeli ste ga plasirati u tri države regiona. Kakav je dalji život novog albuma?
Mučan. U borbi kao i naš put. Ali vidjećemo. Možda smo mi ovaj put ti koji su promašili. Samo da ne produžimo. Ali nekako uvijek najviše vjerujemo stvarima koje iznutra gore. To čini DST živim i uvijek na frontu za – konačno zrak. Ipak, shvatili smo da je on jedini u nama.

Moram pitati kada će se desiti zvanična promocija i kada će publika čuti album u cjelosti uživo?
Uskoro. Ipak smatram s obzirom da se album tek ovih dana pojavljuje na netu kao besplatan download da je potrebno da ljudi prvo opipaju njegov puls, osjete koliko ih album dotiče i u konačnom da l’ im se sviđa. Pa ako te pjesme dožive kao bliske, da ih zajedno i otpjevamo. To nam je cilj.