Willard Grant Conspiracy je kalifornijski bend, osnovan igrom slučaja u Bostonu. Iako je kroz ovaj alternativni kantri sastav prošlo više od 30 muzičara, jedini stalni član mu je Robert Fisher sa kojim smo uradili kratak intervju. WGC je u karijeri dugoj 16 godina snimio 9 studijskih, 4 živa albuma i nekoliko EP izdanja, od kojih je najzapaženije prošao “Regard the End” iz 2003. godine, koji je između ostalog od magazina UNCUT dobio priznanje za jedan od najboljih albuma te godine.
Da li možeš da kažeš koji je to momenat u tvom životu bio presudan za tvoju umjetničku profilaciju?
Još uvijek nijesam ubijeđen da sam umjetnik, niti da ću to ikada biti.
Zašto Willard Grant Conspiracy?
Bila je to slučajnost koja je u tom trenutku djelovala kao dobra ideja.
Prvi album izašao je kao eksperiment, koji je bio samo pocetak plodne karijere. Kako sada gledaš na te početke?
Sve mora početi prije ili kasnije. Gotovo nikada se to ne desi na pravom mjestu, ali mora početi negdje.
Ti si jedini stalni član Willard Grant Conspiracy. Znaš li koliko je muzičara do sada prošlo kroz bend? Ko je muzičar koji te je najviše podstakao na rad?
Malo je ljudi koji su učestvovali u stvaranju te muzike, a sa kojima ne bih mogao opet da sviram. Svi oni su još uvijek u bendu, bilo da trenutnosviraju ili ne. Svi oni su imali veliki uticaj na mene, direktno ili indirektno. Svi su tako specifični i jedinstveni da ne želim da bilo koga izdvajam. To je privatna stvar između mene i njih.
Kolega sa kojim si najduže saraživao, Paul Austin, sada svira sa Terry Moeller iz Walkabouts u bendu Transmissionary Six. Da li ćete opet svirati ili snimati zajedno? Ima li takvih planova?
Ona i Paul su u braku. Oni su Transmissionary Six. Iako žive u Sijetlu, Paul i ja smo svirali zajedno nakon što je album “Regard The End” snimljen, ali nemam planova da to ponovimo osim ako se ne ukaže neki projekat koji ce zainteresovati obojicu.
Odgojen si kao Baptista. Da li to ima nekog uticaja na tvoj rad i tvoje pjesme? Neke od njih imaju religiju za temu.
Religija je u pjesmama opisana kao veliko razočarenje. Velika tuga, nešto što ljudima obećava toliko toga je često toliko prazno i lišeno principa koje propovijeda. Tako da mislim da je odgovor potvrdan. Rano sam naučio da stvari često nijesu onakve kakvim se svi pretvaraju da jesu; ljudi, institucije i civilizacije nikada ne ispunjavaju obećano i ne ostvaruju zacrtane ciljeve.
Kakav uticaj na tvoj rad imaju knjige i filmovi? Šta si čitao i gledao u poslednje vrijeme?
Trenutno čitam “Yonder Stands Your Orphan”, ta knjiga je tako dobra da bi me mogla lišiti želje da više ikada išta napišem. Elmore Leonard ima TV emisiju pod imenom “Justified”, za koju bih mogao reći da je jedna od najboljih koje sam video dugo vremena. Gledam Bunjuelove filmove u zadnje vrijeme, sakupljam printove Mark Rydena, Kozyndana, stare medicinske instrumente, džepne knjige, a ponovo ću da počnem sa gledanjem Felinijevih filmova. Skoro sam pronašao kolekciju fotografija iz pedesetih, mjesta za porodični piknik, južno odavde, u pustinji. One u isto vrijeme djeluju hladno i pune nade. Eto inspiracije.
Pejzaž pustinje Mohave izgleda ima veliki uticaj na tebe i tvoj rad. Čak si joj posvetio jedan album. Da li te još uvijek fascinira?
Da. To je zemlja kontrasta. Prilažem fotografiju nedavno uslikanu pored moje kuće, napravio je lokalni fotograf i moj priatelj Jason Hughes. Ako je budete objavili, molim vas navedite njega kao autora. Ona je dobar primjer kontrasta te prirode, koji toliko volim.
Taj dio SAD dao je Captain Beefhearta i starijeg Zapu. Prilično ste dobar trio. Ima li neke veze među vama, ili možda u vašem opusu?
Ne bih rekao. Oba čovjeka koja si pomenuo bili su vizionari, dok sam ja, najblaže rečeno, običan.
Tvoja muzika sadrži djelove tradicije i folklora. Da li si jednostavno uvijek vezan za te korijene, ili je to nešto što dolazi spontano tokom stvaranja?
Zaista ne znam kako to funkcioniše. Mislim da je to proizvod pokušaja da spoznam jednostavne osnovne i univerzalne istine.
Možeš li opisati tvoj rad na pjesmama? Pošto sarađuješ sa toliko velikim brojem muzičara to mora biti u neku ruku komplikovano?
Ne baš. Imao sam sreću da sarađujem sa gomilom ljudi koji su mnogo bolji muzičari od mene, i koji su, iz nekog razloga, odlučili da provedu nešto vremena hvatajući zjale sa mnom.
Novi WGC album. Šta možemo očekivati od njega i kada bi trebalo da izađe?
Nemam pojma, zaista.
Šta bi rekao na poziciju na kojoj se nalazi muzika koju svira WGC? Gdje bi stavio te albume, pored kojih autora?
Srećni smo što smo dio bilo cije kolekcije.
razgovarao: dl