Krajem 2011. je izašao vaš novi album “Reci mi da li te boli”. Kakve su reakcije publike na nove pjesme? Koliko ste vi zadovoljni sa novim materijalom i šta je to što nam Pasi nude u odnosu na prethodna izdanja?
Reakcije su uglavnom iznad naših očekivanja, budući da smo dobar dio tih stvari svirali i ranije, samo je dugo trebalo da ih posnimamo. Mi smo masu zadovoljni, s obzirom da smo veliku većinu posla odradili sami, a rezultat je izvrstan za DIY projekt sniman u garaži i dnevnom boravku. Novim albumom nudimo ponešto širi muzički spektar od klasičnog punk-rock izraza na prošlim albumima. Također, volimo vjerovati da smo i tekstualno napredovali i da nove pjesme imaju angažiran stav, ali i obrazovnu notu u sebi.
Tu su i dvije obrade benda Mikrofonija, koje su se savršeno uklopile u ostatak albuma. Obje imaju vaš prepoznatiljiv zvuk; predstavljaju pravu, iskrenu posvetu rano preminulom pjevaču i gitaristi Mikrofonije -Tuni . Možeš nam reći nešto više o saradnji i druženju sa članovima tog benda i kako ste se odlučili da obradite baš ove dvije pjesme?
Tuna je bio sjajan tip i naš dobar prijatelj. Postojale su ideje da obradimo stvari jedni od drugih po uzoru na Rancid/NOFX album, ali do toga nije došlo. Kako smo masu puta svirali skupa i još više puta pili, a i dijelovi tekstova tih dviju pjesama su nastali tijekom tih interakcija, te kako te dvije pjesme Mikrofonija nikada nije snimila, u dogovoru sa ostalim članovima Mikrofonije i Tuninom sestrom Anom snimili smo ih mi i posvetili Tuni.
Pasi su uvijek bili jedan od onih punk bendova koji bez ustručavanja govore o svim sranjima u politici i oko nje… Misliš li da demokratija može zaživjeti u praksi ili će na našim prostorima sve zauvijek ostati na “Fasi-demokraciji”, kako je simpatično nazivate u pjesmi “Pijuni”?
O pitanju demokracije ne mogu reći ništa, ali mogu pričati o tom ničemu. Da ovo ne bi preraslo u politički doktorat, alibi odgovor bi mogao biti da su stotine i tisuće ljudi raznih statusa i/ili političkih profila pisali o tome, a da konkretnog rezultata nema ili ga barem nema kao trajnog rješenja. Naivno bi bilo pokušati odgovoriti na pitanje koje umjesto odgovora zahtijeva dodatna pitanja. Npr, ako je demokracija vlast naroda nad samim sobom, onda ona već postoji i zove se neoliberalni kapitalizam budući da svako vlada nad samim sobom… Ako se pak misli na vlast kolektiva pojedinaca nad pojedincima samima to je već mnogo puta pokušano i u konačnici se svede na određeni oblik diktature. Treća varijanta je demokracija kao ideal koji se već ne može ostvariti, a drugi naziv za to je anarhija. Problem sa postavljanjem nedostižnih ideala je što se oslanjaju na vjerovanje pa u konačnici postaju dogmatski i jednako opresivni kao i sustavi koje nastoje zamijeniti. Dakle, jedino što je sigurno i na što se može uvijek računati su bedovi.
Da li se bilo šta promijenilo u odnosu na devedesete i kako komentarišeš nedavna dešavanja u Hrvatskoj (pad HDZ-a, hapšenje Sanadera…)?
Promijenilo se to da smo dvadeset godina stariji i polako ulazimo u fazu lijepih sjećanja i odvratne sadašnjosti, ali to je ionako uvijek tako. Što se tiče Sanadera i ekipe, treba ponovo pogledati Tesnu kožu i shvatiti da je i to uvijek tako…
Vi ste jedan od rijetkih bendova koji se usudio ukazati i kritikovati lažni moral pojedinih “vjernika”?
Moral je također jedan od pojmova koji se priručno koristi za obrazlaganje svega i svačega. Jednostavno rečeno, poanta Pasa je da treba uvijek kritički promišljati sve i da je to ono osnovno što svatko može činiti bez obzira na okolnosti.
Kakva je trenutno punk scena u Hrvatskoj? Pratiš li rad novih bendova, možeš li izdvojiti neke koji se kvalitetom izdvajaju?
Ne možemo odgovoriti na ovo pitanje. Uglavnom ne pratimo zbivanja na “sceni”, pa ne možemo niti reći ima li je i kakva je.
Kakva je saradnja sa drugim bendovima/fanzinašima/fanovima, postoje li neke podjele na sceni (lokalne, ideološke ili ko zna kakve podjele, heh)?
Opet ta “scena”. Sviramo sa žanrovski vrlo različitim bendovima i ne surađujemo u doslovnom smislu sa bendovima, grupama, udrugama itd. Ako nas netko pozove sviramo i to je to. Što se podjela tiče, one postoje i unutar našeg benda, a kako neće među bendovima, scenama, grupama itd.
Možeš li izdvojiti neku zanimljivost ili incident koji vam se dogodio na koncertu?
Na našim koncertima uglavnom nema incidenata, ali ako krene neka tuča ili ako redari pretjeraju u provođenju reda prekidamo svirku i to je to. Npr. Na antifa festivalu u Zrenjaninu, ekipa se popela na stejdž s namjerom da zapali anti-antifa majicu, ali je dio ekipe (pod utjecajem alkohola) mislio da pale antifa majicu pa je izbila kratka tuča dok nisu skužili da su frendovi i da su na istoj strani.
Pasi su bend koji se godinama drži DIY ideje. Nije vas bilo briga za podršku velikih medija i masovnost publike nije bila u prvom planu. Internet je u poslednjih desetak godina mnogo izmijenio muzičku scenu. Mnogo je lakše stupiti u kontakt sa ljudima, promovisati bend ili nabaviti rijetke snimke, ali je isto tako učinio jedan dio publike nezainteresovanim i lijenim i u neku ruku otuđio ljude jedne od drugih. Misliš li da je internet panku i muzici u globalu, donio više dobrog ili lošeg?
Povijesno gledajući, najveći društveni napreci dogodili su se uslijed medijskih revolucija (tiskarski stroj, radio, TV i na kraju internet). Što više znanja i stavova cirkulira to ljudi više pregovaraju o značenjima i postoje realni pomaci u društvu. Internet je prvi medij dvosmjerne komunikacije koji komprimira i prostor i vrijeme i to je dovoljno da ga kvalificiramo kao pozitivan medij. Efekti su različiti i nema niti smisla stavljati na vagu je li dobar ili loš. Radi se o tome da naprosto JE, a što sa njim to je drugi par rukava. Ono što definitivno omogućuje je novi oblik “postmodernog” otpora koji garantira anonimnost, a koja opet ima efekt manjeg straha kod ljudi koji žele nešto reći ili zastupati. Dobar primjer je Anonymous koji pokazuje kako ljudi sa znanjem i kvalitetnim medijem mogu provoditi otpor spram ekonomski beskrajno jačih protivnika. Ako demokracija i može postojati, internet će biti medij putem kojeg će se ona ostvariti.
Kakvi su vam planovi osim ako smak svijeta koji razna proročanstva najavljuju za kraj ove godine ne pokvari sve?
Plan je svirati što više i raditi novi materijal. Ne vjerujemo u proročanstva.
Hvala za intervju, samo nastavite da snimate ovako dobre albume i nema krize za pank scenu u Hrvatskoj i na Balkanu!
Hvala vama i vidimo se na koncertu
razgovarao: P. L.