Dvojac Džej Dže Okoča je upravo objavio prvi singl sa novog albuma “AB revolucija” – “Pljaštim se a se ustanem”. Prije nego izbace cijeli album oni će u subotu 23. aprila u kafiću “Mačka” (južna tribina stadiona Budućnosti) odraditi nastup koji neće biti klasičan rep concert. Domaćini večeri su spremili bogat program, između ostalog DJ-eve da rasplešu publiku i specijalne goste. Da čujete šta su to spremili posjetite www.bucanpas.com sa kojeg se besplatno može poslušati i preuzeti prvi singl. Isto će biti i sa albumom, kada dođe njegovo vrijeme. U međuvremenu…
Džej Džej Okoča je spremio novi „album”. Šta se promijenilo od vaših poslednjih snimaka?
POETIK: Prethodna izdanja smo radili bez nekih velikih pretenzija, prije svega čisto da imamo za nas zabilježeno na snimku to nešto što smo rimovali i da ekipa ima da sluša, jer je najviše njoj posvećeno i njom inspirisano. Ali pošto je priča spontano dobila ozbiljnije razmjere i stigla do malo šireg kruga ljudi, red je bio da mrvu profesionalizujemo pristup. I to je promjena na novom albumu – mnogo bolji i ozbiljniji tekstovi, muzika, produkcija kako bi još pojačali radijus kretanja naše priče.
AB revolucija. Koliko je naziv igra sa formatom i muzičkom industrijom, a koliko sa ovim događajem koji nas je sve prilično obilježio poslednjih skoro 30 godina?
POETIK: Pošto je na albumu uhvaćena tranzicija našeg rada sa klasičnih rep bumbep pjesama ka nešto slobodnijem, modernijem i raznovrsnijem zvuku, odlučili smo se za koncept kasete – sa podjelom na A (modernije pjesme) i B (stariji fazon) stranu. Na taj način smo od albuma napravili smisaonu, konceptualnu cjelinu iz koje je naslov sam izronio na prvi trzaj (kolektivne) podsvjesti. Očekujemo da i druga „AB revolucija” uzdrma crnogorsko društvo bar jednako jako i dugo 🙂
Iz koncertnih iskustava koliko mislite da vaša publika razumije ovu „AB” priču?
POETIK: Koncertna iskustva su do sada samo bila najljepša moguća i iznad svih očekivanja. Ali smo se uvjerili da Okočina priča stiže i dosta dalje, jer postoji dosta ljudi koji iz razloga koji su za neko drugo pitanje ne posjećuje toliko lokalne koncerte. Okoča stiže do plejera automobila, privatnih žurki, aftera, mobilnih telefona sa velikih odmora i blejanja ispred zgrade. Jer naša priča je ista kao bilo kojih „momaka izgrada”, zato se sa svima njima razumijemo.
Po naslovima bi se reklo da opet kroz lokalne teme provlačite neke globalne priče?
POETIK: Okoča je jedna dosta divlja biljka kojoj nije sputan razvitak u bilo kojem smjeru koji se nametne u trenutku. Jedino pravilo je da priča bude naša, ne tuđa. Da bi zabilježili sve ono što se događalo nama i svuda oko nas, sve one simbole i znakove na koje nailazimo na „kuća-pos’o” putu, kao neke slike kolektivne (pod)svijesti određenog momenta. Mislim da rep na neki način jeste filtriranje globalnih tema kroz lokalnu prizmu.
Popularizujete hip hop ne samo kao autori već i kroz novinarstvo i učešćem u sve prisutnijim rep betlovima. U kom je stadijumu rep kod nas?
POETIK: U amebičnom stadijumu, što znači da nam predstoji dosta odbrane od pogrešnih uticaja, dosta mutacija, kidanja i građenja gdje će mnogi htjeti da ugrade ciglu svog viđenja u zid koji će kristalizovati što znači – hip hop u Crnoj Gori. Mi ćemo se svakako boriti za onu izvornu, uličnu priču, da ona pripada radničkoj i neradničkoj klasi umjesto zatvorenim grupicama kojima je konzumiranje hip hopa dokaz nekakve intelektualne superiornosti i moralne uzvišenosti. Rep je, uz elektronsku muziku, u našoj hemisferi najpopularniji i najbitniji zvuk/glas naše generacije i treba to da bude i u Crnoj Gori.
Najavili ste i spotove. Možete li nešto otkriti o tome?
POETIK: Spot za pjesmu „Frizeraj” biće prvi sa novog albuma, očekujemo ga do kraja mjeseca, a radili su ga Danilo i Toni Pendo. Spot je rađen kao omaž kultnom filmu „Mržnja”, između ostalog jednom pravom hip hop filmu koji odlično prikazuje što to veže geto Bronksa, favele Rio de Žaneira, predgrađa Pariza, sive kvartove Napolija, Berlina, Beograda, Podgorice i hip hop.
Snimili smo i spot za pjesmu „Droga Sex Titex” koji će više biti klasičan rep spot, ali isto sa nekim zanimljivim elementima, a radi ga Žobla. Oba videa očekujemo vrlo brzo da pogode javnost.
Iako je generalno lakše uraditi hip hop materijal u odnosu na one koji kombinuju više instrumenata, opet je cijeli proces komplikovan. Kako Okoča dolazi do finalnog materijala?
RANDOM: Imamo sreću što sarađujemo sa nekoliko mladih, talentovanih i generalno fenomenalnih beatmakera: RedLite (The Outvaderz), Tormi, FreddyBeatz, Inke (Laen studio) i mnogim drugim. Nakon što selektiramo muziku koja nam se sviđa slijedi najzabavniji dio: smišljanje refrena i tekstova. Doduše, uživamo i u procesu snimanja i maltretiranja producenta dok ne dobijemo onakav zvuk kakav želimo.
{youtube}_cxkNj65VG8{/youtube}
Nakon jednog perioda kada je Crna Gora dobila veliki broj autora, albuma i EP izdanja, poslednjih godina se sve malo usporilo. Vaš pogled na ovakvu situaciju?
POETIK: Pa ne znam baš je li usporilo, jer u posljednjih par godina do danas postoji neka konstanta objavljivanja, izlazilo je svako malo nešto. Ono što mislim da je izvjesno je da je rep scena dostigla limit mogućnosti sa ovakvim dominantnim stavom. Na ovim prostorima je kod dobrog dijela repera prihvaćeno mišljenje da treba da se u pjesmama filozofira o nekim « pravim vrijednostima », da se sa nekog visokog moralnog stanovišta objašnjava kako treba ljudi da žive i da se na silu bavi nekim društveno-političkim angažmanom.
Osim što je ovakav stav miljama daleko od osnova repa, tragikomično je uopšte da neko ko je juče imao matursko sebi daje za pravo da objašnjava ljudima kako treba da žive, što je ispravno, a što nije… Ja sad treba da pustim neku pjesmu da me zabavi, opusti ili izazove neku emociju, a umjesto toga dobijam klinca koji mi priča da sam smrad što slušam narodnjake i ne poštujem mamu i tatu? Ko želi to da sluša?
Ako je rep muzika ulice, što svi znamo da jeste, onda on treba i da prikazuje život, praksu i snove te ulice, treba da se obraća ljudima sa ulice. Dobar dio CG repa, imam utisak, se obraća nekim zatvorenim grupicama koje se groze ulice i to mislim da ga ograničava. Postoji veliki broj mladih ljudi u Crnoj Gori koji sluša rep, bez obzira da li im je to omiljeni ili sporedni žanr, ali ga slušaju i ako oni ne mogu da se poistovjete sa tvojim repom, a mogu sa nekim crncem sa druge strane planete što ti to govori? Kako ćeš da popularizuješ hip hop kulturu kad si eliminisao onaj sloj ljudi koji ju je stvorio i kojem je ona najprijemčivija?
Naravno, radi se o jednoj za establišment prilično problematičnoj klasi ljudi koja u javnosti nema svoj glas, jer bi mnogima bilo neprijatno da se javno priča o onome što se svaki dan dešava na ulici. Rep treba da bude taj glas. Onoga trenutka kad reperi prevaziđu taj pritisak društva koje im nameće da tekstovi moraju da budu « moralno ispravni » , kad kažu tu smo i prihvatićete nas onakvima kakvi jesmo – nezaposleni, nadrogirani, možda ponekad agresivni i bahati, željni provoda, seksa, novca, putovanja i života uopšte kao i svi mladi ljudi, željni razbijanja okova i zabranjenog voća, rep će u Crnoj Gori doći na svoje. Svaki drugi pokušaj kulturne elitizacije repa osuđen je na propast, jer je jednostavno neprirodan.
Kada je region u pitanju, osim Who See, čini se da ste najdalje otišli vi, no, opet prije putem rep skillz betlova, nego albumima. Je li region preplavljen rep izdainjma, pa ljudi slabo gledaju šta ima kod nas ili je nešto drugo u pitanju?
RANDOM: Rap Skillz priča je bila nova i interesantna, dok objavljivanje rep audio snimaka na Youtube, ma koliko dobrih rima ti snimci imali, jednostavno nije više prijemčivo nikome. Međutim, alternative nisu ništa bolje. Problem je vjerovatno mnogo širi i vezan za instant gratifikaciju potrošača – pasivnih parazita kojima se servira bilo što i koji samo umiju da skroluju i otvaraju po deset tab-ova. Ima jedna dosta kompleksna teorija vezana za ovakvo ponašanje u digitalnom dobu u kom je jedan dio čovječanstva, nego da ne smaram sad previše.
S obzirom da ste već probili dio regiona hoće li biti nastupa i imate li uopšte planova za promociju?
RANDOM: Procedura je jako jednostavna: izbacimo spotove i album, odradimo par nastupa koje možemo i sami da iniciramo i onda čekamo da nas neko pozove ako misli da će mu to išta dobrog donijet u životu.
Inspiraciju ste između ostalog do sada nalazili i u često grotesknim likovima sa društveno-političke estrade. Šta vam je kod njih najinspirativnije i ko se pojavljuje u novoj epizodi Okoče?
RANDOM: Nažalost ništa posebno inspirativno nema kod njih već toliko plivaju u novinskim člancima, nebitnim naslovima sa portala i u pljuvačkama ljudi sa pjace da su se neminovno nastanili u kolektivnoj nesvijesti ovog naroda, tako kad god nam legnu na neku rimu moramo ih pomenut. Npr. ”mio i uspješan” se rimuje sa Miomir Mugoša i mi tu ništa ne možemo. Na novom izdanju se pojavljuju Uroš Tošković, Peđa Bošković, Bane Popović, Bane Žugić, Nina Žižić, Igor Lukšić, Stiven Sigal, Vanja Ćalović haha čuješ Stiven Sigal pa, veli, Vanja Ćalović…
I za kraj ovog razgovora. Zašto baš J J Okocha i znate li “iz duška” tu fantastičnu nigerijsku generaciju?
RANDOM: Sjećamo se Vesta, Okečukua, Lavala, Finidija, Babangide, Babajara i Viktora Ikpebe, ne znam dalje. Biće masu fudbalera na albumu ne znam sad tačno koga smo sve uspjeli da uguramo u rime.