UK Subs je jedan od pionira prvog talasa britanskog panka. Jedni su od prvih street pank bendova, a sviraju okruglo 40 godina. Iza sebe imaju 26 albuma koji su naslovima pratili engleski alfabet. Poslednji Ziezo je objavljen ove godine i označava kraj studijske karijere benda, no ne i koncertne. O Subsima, panku, inspiraciji i ostalim temama pričali smo sa čovjekom koji stoji za mikrofonom od 1976. i osnivanja benda – Charlie Harperom.
Charlie,upravo ste se vratili sa turneje. Reci mi šta misliš o turnejama u današnje vrijeme? Je li teže danas ili ranije?
Iz razloga, koji bi nam oduzeli isuviše vremena za objašnjavanje, postalo je lakše.
Ljudi vas smatraju pank rok legendama. Koji je glavni razlog što ste toliko dugo opstali kao bend?
Mora da nešto radimo kako treba, ali glavni razlog je naporan rad.
Koja je za tebe glavna razlika između pank roka i ostalih muzičlih žanrova?
Pank se može uporediti sa divljom životinjom, dok su međutim većina drugih muzičkih pravaca pitomi i prilagođavaju se mnogim pravilima.
Da li misliš da pank rok mora biti nužno soijalno i politički angažovan? I da li je po tebi on u neku ruku pokret, a ne samo muzički žanr?
Pank je slobodan da radi šta god poželite, ali ako imate socijalno-političku agendu, ne očekujte da prodate mnogo ploča. Ipak ta njegova višeslojnost i način života koji daje mogućnost klincima da ne igraju po pravilima je očigledno alternativa koja im odgovara.
Iako ste jako popularni širom svijeta, čini se da ste ipak ostali undergroung sastav. Nikada nijeste postal veliki, u smislu stadionskih nastupa i sličnih stvari. Jeste li imali prilike da se uključite u neku etiketu koja funkcioniše kao velika muzička kompanija.
Da, i možda je bila greška što smo ih odbili, ali smo srećni što smo to uradili, a i hrana je sranje u arenama.
Imate veliku bazu fanova u Ex Jugoslaviji. Mnogo puta ste svirali na Balkanu. Pamtiš li neke od tih nastupa?
Publika je fenomenalna, ali ima i nekih džukaca među promoterima, pa nijesmo uspjeli svuda napraviti dobar odnos, a to je jako važna stvar.
U nekim pjesmama naziru se bluz ritmovi. Koji su bili uticaji kada ste krenuli sa sviranjem?
Hvala bogu pa sam loš gitarista, i samim tim veoma ograničen. Moje pjesme još uvijek zvuče kao da ih je napisao tinejdžer. Takođe, mrzim ljude opsjednute skupljanjem muzike. Dosadni su. Želim da mislim da sviramo iz srca, ne iz glave.
Šta misliš o pank roku u svijetu danas kada je muzička industrija doživjela kolaps i sve prešlo u digitalni svijet?
Ne vidimo se kao dio “industrije”. Pravimo dobre ploče i ostavljamo drugim bendovima da rade ono što misle da treba da rade. Nadamo se da dajemo vrijednost novcu koji ljudi izdvoje za nas.
Koliko je teško balansirati između benda i porodice?
Postavljaš dobra pitanja. Pa… kao što pogađaš, nije lako, ali moja žena već petnaest godina radi za nas na turnejama i odrađuje organizaciju. To stvari čini znatno lakšim. Uvijek me podsjeća na haos koji je vladao dok sam ja bio zadužen za to.
“Warhead” je napravila proboj i postal pank klasik. Kako je pjesma nastala, Šta vas je inspirisalo da je napišete?
Paul Slack je napisao muziku i to je samo jedna od dobrih melodija koje je donio u studio. Ta pjesma je bila odbijena od strane gitariste, jer je bila prespora. Otišao sam u fish N chip radnju sa rifom u glavi. Dok sam se vratio iz prodavnice napisao sam pjesmu. Tek tada su pjesmu svi prihvatili.
Možete li našim čitaocima koji osnivaju bendove, dati neki savjet. Šta je najvažnije kada se odlučite da osnujete bend?
Možda nijesam najbolja osoba za davanje ovakvih savjeta, ali pojava je po meni najbitnija. Onda, morate prodati svoju dušu đavolu. Ako ne razumijete šta to znači, potpuno ste izgubljeni i stvari će ići jako teško.
Koji su planovi Subsa?
Tek smo se vratili sa evropske turneje i svi već znaju da smo snimili svoj poslednji LP. No, to nije kraj Subsa, već novi početak. Ako želite da nas vidite u Crnoj Gori, samo se javite našem agentu.
razgovarao: ĐorđepunX