Poslednji, za sad, najznačajniji događaj za Gomilu Nesklada je pobjeda na Jegermajster gitarijadi prošle godine u Podgorici. Koliko vam je značila ta pobjeda i zašto još nismo u mogućnosti da čujemo pjesme i vidimo spot koji ste dobili kao nagradu?
Prije svega pozdrav svima u moje ime i u ime benda. Što se tiče gitarijade, super nam je došla pobjeda, ne kao neki dokaz das mo bili najbolji, već finansijski, jer je situacija takva da mi nemamo sredstava da odjednom snimimo tri pjesme i spot. Jednu od tih pjesama možete čuti na našem myspace-u i na youtube-u, druga je pri kraju snimanja, a treća će isto biti brzo gotova. Do kraja ljeta će biti gotov i spot. Inače, što se tiče gitarijade, moje mišljenje je da se na osnovu dvije pjesme ne može odlučivati koji je bend najbolji, a koji je manje dobar.
Već neki period radite na svom albumu prvjencu. Koliko ste daleko od finalnog produkta i šta se može očekivati od njega?
Na albumu radimo duže vrijeme, praktično od snimanja prve pjesme. To sve ide sporo zbog gore navedene situacije. Pjesme koje će se naći na albumu se odavno izvode na našim svirkama. Možda će biti neka nova, ali su to uglavnom pjesme koje ljudi već znaju. Nadamo se da ćemo brzih dana (u ova nekolika mjeseca) završiti rad na albumu. Tada ćemo da izađemo u grad i svi se napijemo. To ćemo uraditi i prije albuma.
Prvi nastup imali ste 2006. godine. Koliko su se stvari za Gomilu Nesklada i uopšte crnogorsku rock scenu promjenile do sada?
Stvari su se promijenile toliko da sada novi bendovi kojih srećom ima sve više, mogu da rade svirke u 2-3 kluba u Podgorici i na 2-3 mjesta u Nikšiću. Našu prvu svirku smo čekali skoro godinu i po dana. Jednostavno nisi imao gdje da sviraš. Prije svega dvije-tri godine sve nas je radovalo kad se desi bilo kakva svirka. Sad svirki ima dosta, ali ljudi nemaju para da dolaze na njih. Moram da kažem da je loše što neki ljudi (pa i bendovi ) zaziru jedni od drugih, i što jednostavno jedni druge ne podržavamo. Na ovako malom prostoru svi smo mi isti i treba da sami stvorimo sebi uslove i scenu. Ako budemo čekali da nam neko pomogne, načekaćemo se. Dobro je i što mediji, kao mulj, obavještavaju o svemu, i dobrom i lošem što se dešava u cg rock svijetu.
U zadnje dvije godine dolazi do ekspanzije rokenrola u Crnoj Gori te je sve više novih mladih bendova. Šta misliš o tome i da li su se po tebi neki bendovi do sad izdvojili svojim kvalitetom i autorskim potencijalom?
Dobro si rekao – bukvalno ekspanzija. To je najbolja stvar koja je mogla da se desi. Ako nema bendova, ne trebaju nam ni klubovu za svirke, ni festivali, i sve ostalo što ide uz to. Dobro je i to što su svi žanrovski različiti – od metala, punka, alternative, regea, HC-a… svega. Ne bih nikog izdvajao, da ne zaboravim nekog pa da me poslije prozivaju da sam pička
Rekao bih da je u Nikšiću, kad je u pitanju ozbiljan autorski rad, rokenrol nekako najvitalniji. Zašto je to tako i koliko su ljudi (bendovi, organizatori, …) van Nikšića otvoreni za saradnju sa vama? Koliko je teško organizovati kvalitetnu svirku u vašem gradu, a koliko vani?
U NK je situacija dosta dobra. Ima dosta bendova koji rade, svi se držimo zajedno, ima gdje da se svira. U zadnja nekolika mjeseca nastala su 4 nova benda, žanrovski potpuno različita. Sa te strane situacija je super. Što se tiče organizatora svirki, prije svega skidam kapu pubu Hacienda, u kojem se dešava većina svirki. Svaka čast i organizaciji NK festa. To je stvarno projekat koji je stvoren iz ničega. Nikakva finanskijska podrška tu ne postoji, a takve stvari se ne rade bez para. Od drugih gradova upućen sam samo u stanje u Podgorici. I tamo je dosta dobra situacija. Ima svirki i bendova. Dobro je. Bendovi u drugim gradovima postoje i sve je to dobro. Šteta je što ne postoje klubovi za svirke, jer bez toga bendovi ne mogu. Znam ljude iz sjevernih i primorskih gradova koji sviraju i koji su dobri. Šteta je, za njih najveća, što ne mogu da rade neke dobre svirke (ne tezge, svirke) u svom gradu, nego moraju da idu u nk i pg na gitarijade, festivale, grupne svirke…
Šta je po tebi prijeko potrebno za razvitak CG rock scene, a šta koči njen napredak?
Publika jednostavno mora da nauči da poštuje rad benda. Ako se za svirku plaća ulaz, ne znači to da mi (bendovi) hoćemo tebi da uzmemo pare iz džepa. Mi od tih para funkcionišemo i od tih para snimamo pjesme, kupujemo opremu i ostalo. Kad ljudi to shvate biće više i albuma i pjesama i bendova. Krivo mi je što od tih jebenih para sve zavisi, ali tako je. Ako se ljudima ne sviđa, jebi ga, neka idu u Sofiju na METALIKU i u Beograd na PRL DŽEM. Ovdje toga nema. Nema ni nekih potrebnijih stvari da bi se žalili na to.
Pored gomile svirki po Crnoj Gori, svirali ste i po Srbiji i BiH. Kakve utiske nosite odatle, na kakav prijem ste naišli van granica svoje zemlje i da li je došlo do saradnje sa ljudima iz susjednih država?
Samo fina sjećanja (ima stvari i kojih se ne sjećamo). Svirali smo u Trebinju. Tamo je vrh ekipa, mentaliteta sličnog našem, ludi skroz. Bila je vrh zajebancija. Atmosfera je bila tri vrha! Pjevali su sa nama, čak i naše pjesme, skakali, pravili šutke,… Bilo je vrh! U Srbiji smo isto prošli dobro. Svirali smo u Beogradu i Kragujevcu. Nije to bio neki veliki broj ljudi, ali je dobro što nam se danas po neko javi i kaže: “E, super ste bili u Kragujevcu, kad ćete opet ovamo?”
U vašem repertoaru pored autorskih pjesama se nalaze i obrade DST-a, Autogenog Treninga, Bjesova, Ritma Nereda, Pro Paina, …. Ko je još pored nabrojanih uticao na vaše stvaralaštvo?
U bendu nas je petorica. Svaki od nas petorice sluša različite bendove, tj različite stvari su uticale na nas. To se može skontrati i iz naše muzike. Nema čega nema. Ja na primjer najviše volim punk. Ta priča mi je najbliža.
U tekstovima vaših pjesama preovladavaju emocije kao što su bunt, bijes, očaj, bol… Na kakvu publiku “puca” Gomila Nesklada svojom muzikom, koja je glavna poruka vaših tekstova? Ko piše tekstove u bendu, a na koji način nastaje muzika?
Znaš kako to funkcioniše: Dođe npr Marko. Kaže: “Ljudi imam gotov tekst, ima li gotova muzika. “Ili ima gotova muzika, ajde da neko napiše tekst”. Tekstualno ne pucamo na publiku. To su više osjećanja pojedinca nego grupe. Iako se svi pronalazimo u njima. Muziku radimo svi. Nekad Vuk, nekad ja, Peka ili Igor.
Dijelili ste binu sa bendovima kao što su Atheist Rap, Kanda Kodža i Nebojša, KBO, Bjesovi… Koja vam je od tih svirki ostala kao najdraža u sjećanju?
Odmah da kažem: Svaka. Sve su to bile vrhunske svirke, i bendovi koje volimo. Bilo je tu još nekih bendova al dobro. Moram da kažem i da te svirke nijesu drugačije od onih sa našim prijateljima: Punkreasom, Off dutyem…da ne nabrajam sad tri sata
Ispričaj nam neku zanimljivu anegdotu sa vaših svirki. Znam da ti recimo voliš da popiješ malo prije svirke i priča se da tad čak bolje sviraš.
Bili ti mi i napili se. Šalim se. Svi mi volimo da avetamo i da se provodimo i da često nagnemo po koju. Razlika je samo što volimo različita pića. Svaka je svirka priča za sebe. Na primjer: Idemo da sviramo u Herceg Novi. Uzme se kombi, nakrca se u njega dvadeset ljudi, i onda Gomila nesklada nema pet članova nego 20. Svi smo isti i ne zna se ko će napraviti nešto što će se pamtiti. Uglavnom, to se slovima ne može objasniti.
E sad nešto što odavno nije spominjano – Borba Bendova. Kako tebi sve to izgleda sad sa ove vremenske distance, da li je zaista bila potrebna jedna televizijska emisija takvog tipa da pokrene veliki broj bendova u Crnoj Gori i šta misliš o tome što bendovi koji su bili u finalu ovog takmičenja danas ne postoje ili su mnogo manje aktivni u odnosu na ostale? Kako to da pobjednici Jegermajster gitarijada Fade Out Sequence su zauzeli poslednje mjesto, a Gomila Nesklada nije ušla u Top 10 na jednom takvom takmičenju?
Berba bodova? A da. Onakva emisija sigurno nije potrebna. To gledaocima sve drugačije izgleda nego učesnicima. Kao jedan od učesnika mogu da kažem da je ono bilo totalno neprofesionalno urađeno, sa toliko propusta da ne mogu da pišem o tome. Smiješno je da jedan bend tri pjesme snima 20 minuta u 2 uveče, a drugi 2 i po sata. Takav je bio naš slučaj. Druga stvar, ne može član žirija da bude neko ko se povampirio, ko blage veze nema o današnjoj muzici, i o novim pravcima. Trebali su da dovedu nekog mlađeg. Jedini kompetentan član je bio Petar Janjatoić kome je posao da sluša bendove. Ne može tebi neko preko ekrana, i to ne uživo da kaže: Momak, ovo ti ne valja. Inače nas su toliko nabrzali bili, da ja nisam stigao ni da naštimujem gitaru. Naravno, žiri je bio toliko stručan pa niko od njih nije to ni primijetio. I na kraju tezga bend u finalu autorskog takmičenja. Pobjednik, po meni potpuno nezasluženo. Šta da ti kažem . Čuo sam sad da ima i neka fora sa autorskim pravima i sa Berbom bodova ali ne znam tačno šta pa da ne mlatim. Možda ja griješim, možda je ono sve bilo super. Ko gubi ljuti se.
S obzirom da se mnogi nikšićki bendovi oslanjaju na dugo razvijanu pank tradiciju u tom gradu, da li se može očekivati neki politički aktivizam od strane tvog ili nekog drugog nikšićkog benda? Svirka podrške štrajkačima u valjaonici ili nešto slično?
UA!!! Ne znam za politički aktivizam, ali podrška je tu svakako.Ne vjerujem da ćemo se baviti politikom, makar dok ovi svi ne izađu iz skupštine i ne daju šansu nekom normalnom, mladom, koji nije ni na jednoj strani. A u stvari svi su ista strana i svi su nas zajedno doveli dovde (ovo je moje mišljenje, ne mogu da govorim u ime benda o ovakvim stvarima). Ali, sigurno ćemo na svaki način koji budemo mogli, pokušati da skrenemo pažnju na običnog čovjeka! Takvih akcija već ima. Ne samo muzičkih, ali o tom po tom.
Jesmo li nešto bitno zaboravili da spomenemo? Neka poruka za kraj čitaocima? Hvala puno na intevjuu i puno pozdrava od Mulj ekipe
Nemoj da ti glavu slomim! Nemam ja kakve poruke da šaljem čitaocima. Nijesam neki filozof pa da nekog naučim nešto pametno. Volio bih samo da pozdravim Merimu Brenu! Ona mi je baš super.
razgovarao: Stefan Strugar