Arturo Basick (Lurkers) – Nove generacije se sve manje koriste muzikom kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo

lurkers100917

lurkers100917Vi ste jedni od pionira pank roka. Recite mi nešto više o tom periodu u Britaniji. Kada ste počeli sa radom kao pank bend.
Nezaposlenost je bila veliki problem, i bilo je mnogo nezadovoljstva među mladim ljudima koji potiču iz radničke klase. Mnogima se smučila muzika koja je bila dominantna u tom periodu. Veoma slična situacija je i danas, ali klinci se sve manje koriste muzikom kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo.

Album “Fulham Fallout” je naišao na dobar prijem. Da li vam je taj album otvorio vrata za dalji uspjeh?
Ja lično nisam svirao na tom albumu jer sam tada već napustio bend. Svirao sam na prva dva singla, međutim publika je dobro prihvatila album i on nam je utabao put za naredna izdanja, na kojima su svirale razne postave benda, uključujući i mene– na kraju smo svi imali velike koristi od njega.

Pjesme poput “I’m on heat” i “Shadow” su vas učinile svjetski poznatim bendom. To su, po mom mišljenju, poprilično melodične pjesme. Djeluje kao da niste pratili klasične obrasce panka, na tragu Pistolsa ili Clasha, već ste melodični poput pojedinih američkih bendova. Negdje sam pročitao da vas opisuju kao londonske Ramonse.
Na nas su Ramonsi imali ogroman uticaj. Bez njih, ne vjerujem da bi bilo pank roka kakvog ga danas znamo.

Pjesma “New guitar in town” je bila veliki hit. Možeš li mi reći nešto više o njoj?
Napisao ju je Pete Stride iz inkarnacije Lurkersa 80-ih i John Plain iz benda The Boys. John je došao u Lurkers oko1980-te. Što se tiče samog teksta, mislim da zapravo nema neku posebnu pozadinu koja je mogla poslužiti kao inspiracija!

Svirali ste sa mnogo legendarnih bendova. Reci mi koji je po tvom mišljenju najbolji bend sa kojim ste nastupali?
Svirali smo sa The Stranglers, Generation X, Slaughter and the Dogs, The Police, Die Toten Hosen, i sve su to bili i ostali sjajni bendovi.

Jeste li ikada nastupali u nekoj od zemalja Balkana, i da li ste imali pozive za nastup?
Ne, do sada nismo, ali bi željeli .U poslednjevrijeme ne odlazimo na duže turneje jer nas sustižu godine! Nekada nam nije smetalo da spavamo u kombiju ili u vrećama za spavanje, ali sad nam je već privlačniji udoban krevet i toplota!

Šta misliš o današnjoj pank rok sceni? Veliki je broj žanrova…
Veoma je raznolika, ljudi imaju omiljene žanrove, tako da za svakog ima po nešto. Uvijek će biti fanova za različite muzićke žanrove. Što se nas tiče, sviraćemo dok god ima onih koji bi željeli da nas čuju.

Reci mi nešto više o izdavačkoj kući Beggars Banquet.
Izdavačka kuća je pokrenuta samo u cilju izdavanja albuma Lurkersa. Beggars Banquet je zapravo bila prodavnica polovnih ploča ispod koje smo održavali probe. Vlasnici su postal naši menadžeri i osnovali su izdavačku kuću. Naš prvi singl, Shadow, koji je zapravo ujedno bio i njihovo prvo izdanje, donio im je mnogo uspjeha. Nakon toga oni su postal menadžeri i izdavači mnogim drugim bendovima. Lurkersi su prestali da sarađuju sa Beggars Banquet kada je došao Gary Numan, a pank počinjao da polako jenjava, tako da se bend raspao. Sve je počelo opet 1987. godine, kada sam se upoznao sa veoma popularnim njemačkim pank bendom Die Toten Hosen. Otkrili su mi da su veliki fanovi Lurkersa, i izrazili spremnost da finansiraju povratnički album. Album ‘Wild Times Again’ je izašao u februaru 1988. godine, i još jednom lansirao Lurkerse na pank scenu. To prijateljstvo sa Die Toten Hosen je omogućilo našem bendu da nastupi sa njima na velikim stadionskim koncertima širom Evrope, dok sam ja lično sarađivao sa njima u Londonu na albumu Hosena ‘Learning English’ iz 1991. godine, uz učešće mnogih poznatih pank muzičara.

Svirali ste na Rebellion festu ove godine. Kakvi su vaši utisci?
Hiljade pijanih ljudi koji se sjajno zabavljaju, koji su došli iz svih krajeva svijeta da bi radili upravo to. Sjajno mjesto za susrete sa ljudima koje nisi vidio godinama.

razgovarao> ĐorđepunX

{youtube}TYt6YUcUovg{/youtube}