69 Enfermos je skate punk-melodični hardcore bend iz Porto Alegrea u Brazilu. Iako su osnovani u Kolumbiji, svoje korjene sada vežu za ovaj brazislki grad. Bend čine: Dalin Focazzio – vokal i gitara, Wagner Donat – bas i vokal i Gabriel Pozza na bubnjevima. O panku u Južnoj Americi i Evropi, I naravno o samom bendu, pričali smo sa gitaristom Dalinom.
Reci mi nešto o tome kako ste osnovali bend i šta zapravo znači naziv benda.
Odlučio sam da oformim 69enfermos 1995. godine, nakon što sam čuo album NOFX-a “Punk In Drublic”. Bio sam u fazonu: dođavola, moram da budem u ovakvom bendu!! (i to je to!)
69enfermos na španskom jeziku znači 69 perverznjaka. U vrijeme osnivanja imao sam 17 godina tako da mi nije bilo posebno bitno kako će se bend zvati…
Svirate kalifornijsku verziju punkrocka,da li ste svirali sa nekim od vaših muzičkih heroja?
Da, pokušavamo da očuvamo taj zvuk 90-ih, rifove i harmonije, i to radimo od 1995. Imao sam sreće da dijelim binu sa Lagwagon, Satanic Surfers, Less Than Jake, Belvedere, A Wilhelm Scream, Mute i mnogim drugim bendovima!
Odlučili ste da ove godine pođete na evropsku turneju. Reci mi odakle ta ideja, i gdje ćete sve svirati?
U pravu si. Pa, da budem iskren već dugo vremena sanjam o evropskoj turneji i sličnim stvarima, ali kao što znaš ponekad je teško pretvoriti snove u realnost. Pričao sam sa tobom o turneji i iskreno nisam znao kada će do nje doći, tako da priča izgleda otprilike ovako: imali smo sreće da potpišemo za Morning Wood Records, jednu od ponajboljih punk izdavačkih kuća današnjice. Nakon 19 godina izdali smo debi album na engleskom jeziku, “Beyond Borders”. Nakon toga su se mnoge stvari promijenile, naišli smo na odličan prijem širom svijeta i bend je postao poznat među fanovima pank zvuka 90-ih. Zatim smo dobili šansu da sviramo na Punk Rock Holiday festivalu u Sloveniji, koji je po našem mišljenju najbolji pank festival na svijetu. Kako smo išli na taj festival, došli smo na ideju da ubacimo neke dodatne datume, pa se to zahvaljujući ljudima poput tebe i prijateljskim bendovima pretvorilo u turneju.
Vi ste iz Kolumbije, međutim sada ste se preselili u Brazil. Reci mi nešto više o tamošnjoj pank sceni.
Južnoamerička scena je sjajna. Svirao sam u Kolumbiji, Brazilu, Peruu i Ekvadoru, i svuda je isto…prijateljstvo, jedinstvo i dosta zabave. Mi smo poput jedne ogromne porodice, pored toga što govorimo istim jezikom (izuzev Brazilaca) dijelimo i istu ljubav prema pank roku, od Meksika do Argentine. Ponovo sam počeo rad sa bendom u Brazilu prije par godina i reakcije su bile odlične. Brazilska scena je naravno veća, jer je i sama zemlja ogromna i ima mnogo bendova poput nas koji pjevaju na engleskom jeziku, tako da nam super ide.
Šta mislite o pank roku u svijetu danas?
Vidim ponovno rađanje panka. Na primjer, mnogi stari bendovi se vraćaju na scenu i izbacaju novi materijal, što je sjajno. To inspiriše nove generacije, baš kao što je inspirisalo mene u prošlosti.
Reci mi nešto više o životu na turneji. Kakav je osjećaj biti konstantno na putu?
Turneje u Južnoj Americi nijesu poput turneja u Evropi ili SAD-u, zbog ogromnih distanci. Najčešće organizujemo 4-7 nastupa i često su to veoma udaljene tačke. Može se desiti da treba mnogo sati vožnje od jednog do drugog grada ili zemlje. U svakom slučaju, turneje i sviranje za publiku su najbolje stvari za bilo koji bend.
Mozeš li dati neki savjet mlađim bendovima. Kako organizovati turneju?
Nisam bas ekspert za planiranje turneja, tako da je sve što ja mogu reći je da pomaže ukoliko dijelite i širite svoju muziku sa prijateljima iz drugih gradova/zemalja i učestvujete na kompilacijama. To je jako dobar način da učinite vaš bend malo poznatijim široj okolini.
Reci mi kakvi su vam planovi za budućnost.
Objavili smo album A PLACE TO CALL HOME za Morning Wood Records i sada ćemo da sviramo.
Hvala na intervjuu, pozdrav iz Crne Gore!
Želim da ti se zahvalim za ovaj intervju, i što si tako dobar drugar. Zaista se nadam da ćemo se vidjeti i dijeliti binu. Hvala na podršci i prijateljstvu.
{youtube}wUVkg5cPYms{/youtube}