Tina Tarner, predvodnica vjerovatno najznačajnije plejade rock’n’roll zvijezda, koja je nešto kasnije ublažila svoj zvuk i postala najveća pop diva 1980-ih, umrla je u 83. godini nakon duge bolesti.
Tarnerova je definisala jednu eru pop kulture do te mjere da je Mik Džeger iz Rolin Stonsa priznao da je crpio inspiraciju iz njenih brzih, energičnih nastupa uživo i koristio ih za svoju scenske nastupe. „Tako sam tužan zbog smrti moje divne prijateljice. Bila je nevjerovatno talentovana pjevačica i izvođač. Bila je inspirativna, topla, duhovita i velikodušna. Puno mi je pomogla kad sam bio mlad i nikada je neću zaboraviti”, napisao je Džeger nakon Tininog odlaska.
Rođena je kao Ana Me Bulok 1939. godine, u ruralnoj zajednici Tenesija – Natbuš. Njeni korijeni zauvijek će ostati ovjekovječeni u hitu iz 1973. Nutbush City Limits.
Karijeru je počela 1950-ih u ranim godinama rokenrola, a proslavila se 60-ih i 70-ih, dok je nastupala u grupi sa svojim bivšim suprugom Ajkom Tarnerom. Njihov najveći hit i česta stavka kasnijeg Tininog solo repertoara bila je obrada pjesme Proud Mary grupe Creedence Clearwater Revival.
Godine uspjeha sobom su nosile i izuzetno teške porodične trenutke. Nasilje je bilo svakodnevica. U kući, na turnejama, u bekstejdžu. Od samog početka njihove poslovne i privatne veze sve je bilo iskalkulisano. Upravo joj je ovaj muzičar nadjenuo ime Tina Tarner, no ne samo iz očitih komercijalnih razloga. Plan je bio ukoliko jednog dana završe saradnju, umjetničko ime ostaje njemu. No, energiju i moć koju je u sebi nosila kraljica rokenrola niko nije mogao da nadomjesti.
„Moja veza s Ajkom bila je osuđena na propast onog dana kada je shvatio da ću mu stvarati novac”, napisala je Tarnerova u biografiji My Love Story iz 2018. „Trebao me kontrolisati, ekonomski i psihološki, tako da ga nikad nisam mogla ostaviti”, piše u ovoj knjizi. Do danas će ova pop rok ikona ostati simbol borbe za ženska prava.
Nakon dvije decenije rada sa svojim nasilnim mužem, krenula je sama. Krenula je od nule. Kako u karijeri, tako i na računu. U razvodu, okončanom 1978, Tarner je ostala sa dva automobila i pravima na svoje umjetničko ime. Nakon nekoliko pogrešnih početaka, nije se predala. Iako u već odmaklim godinama za solo karijeru, postala je ona koja definiše deceniju. Osamdesete je otvorila albumom Private Dancer. Svijet je bio njen.
Ovaj album nije bio njen prvi, već tek peti. Toliko joj je trebalo da odbaci stari imidž i pronađe sebe iznova. Nakon svog velikog proboja snimila je još četiri albuma, od kojih je posljednji Twenty Four Seven iz 1999. godine. Od tada je smanjila broj koncerata da bi se kasnije u potpunosti povukla sa scene. Svoje posljednje godine provela je u kući u Švajcarskoj.
Tokom karijere prodala je više od 150 miliona albuma širom svijeta, osvojila 12 Gremija i 1991. postala članica Hola slavnih rokenrola.
Više od tri decenije nastupala je na rasprodastim stadionskim turnejama širom svijeta. Ostaće zapamćen njen koncert u Rio de Žaneiru iz 1988. godine. Uspjela je da okupi 180.000 ljudi. To je i za danšnje standarde jedna od najvećih koncertnih cifara nekog solo izvođača.
Njen život zapisan je u tri memoara, biografskom filmu, mjuziklu, i konačno 2021. u hvaljenom dokumentarcu jednostavno nazvanom Tina.
Od velike dive se ovih dana oproštaju muzičari različitih generacija. Od Glorije Gejnor do Bjonsi, preko brojnih sportista, političara, književnika, filmadžija. Nema kutka svijeta koji nije dotakla svojom muzikom.
U dirljivom oproštaju putem društvenih mreža uz snimak svemira, od Tine se oprostila i NASA. „Jednostavno najbolja”, citirali su jedan od njenih najvećih hitova. „Muzička legenda Tina Turner zabljesnula je pozornicom i ušla u srca miliona kao kraljica rock ‘n’ rolla. Njeno će nasljeđe zauvijek živjeti među zvijezdama“, napisali su iz svemirske agencije u svom oproštaju.
D.L.