Nakon poduže promocije posljednjeg studijskog uradka Edo Maajka predstavlja spot za jednu od bitnijih pjesama u dugogodišnjoj karijeri, “Moj put“. Ovu numeru obogatili su Đorđe Miljenović i Rade Šerbedžija.
Ekranizaciju potpisuju Marko Nemec i Hrvoje Baudoin iz Dostave zvuka koji kao da su se vodili devizom “manje je više” i na najbolji mogući način tu ideju proveli u djelo.
“O nastanku pjesme mogao bih napisati kratki roman.” započeo je Edo. ‘Moj put’ nastala je kao i ostatak albuma, u vrijeme korone na proljeće 2021., kad se Edo bavio pisanjem skica o odrastanju i izbjeglištvu u Hrvatskoj, prisjećao se mnogih životnih situacija, bio zahvalan i vježbao zahvalnost u vremenu nesigurnosti. Sve to podsjećalo ga je na još teža i nesigurnija vremena koja su sada, srećom bila daleko iza njega. “Kad mi je Koolade poslao taj beat za noć sam napisao i pjesmu. Beat je takav da izvlači sve iz tebe. Znao sam da je to pjesma koja će zatvoriti album i da mi na njoj treba Đorđe.” – nastavlja te dodaje kako je Đorđe svoj deo poslao brzo, a uz to, promenio cijeli aranžman i ubacio jedan muzički brejk koji je pjesmu odveo na sasvim novo mjesto, proširio je i napravio puno više nego je očekivao. Nakon preslušavanja s Kooladeom zaključak je bio taj da je ovo jedan od vrhunaca albuma, pjesma koja će ga definitivno zatvoriti, samo je nedostajalo “ono nešto” za sam kraj.
Edo
“Znao sam da to treba biti neki govor, recital, spoken word, istina koja će emotivno protresti i istresti iz gaća sve nas… Rade Šerbedžija… Pronašo sam njegov broj, nije bilo lako nazvat takvog giganta, znam i koliko je zauzet. Poslao sam mu mailom pjesmu i svidjela mu se. Tražili smo odgovarajući tekst, bacali jedan drugome neke prijedloge. Nešto moje, nešto njegovo, nešto tuđe, nikako da kliknemo obojica s to je TO. A onda je Rade samo javio da je poslao pjesmu Jergoviću i da je on rekao nema frke, napisat će tekst za njega, za nas. Pa jebote ovo će biti plafon! To mi je bila prva pomisao. Volim Jergine knjige, on je majstor, jedan od najvećih. Poslao nam je tekst kojeg smo vrlo malo prilagodili za Radu. To je bio kraj kojeg smo trebali, novi vrhunac pjesme i albuma na njegovom samom kraju.” – emotivan je Edo dok priča o jednom od svojih najvećih muzičkih ostvarenja te nastavlja: “Donio sam mikrofon i snimač u lobby jednog zagrebačkog hotela u kojem je Rade odsjeo, snimio ga i poslao Kooladeu. Nakon par dana poslušo sam gotovu pjesmu, konačno gotovu, izaš’o na balkon, zapalio cigaru i progut’o knedlu u grlu. Kakva pjesma… Motaj kablove. Emotivna, jako osobna pjesma, teško mi je za slušat, teško za repat. Čišćenje, to je TO, zbog ovog radim ovo što radim.”