I dalje tvrdim da je ovo dio naše kulture koji je zaturen u međuvremenu, zatrpan istorijom, nekim drugim dešavanjima. Mi smo to izvukli iz podsvijesti, iz nekog genetskog sjećanja. A na to navodi i naša narodna muzika, tu mislim i na srpsku i na crnogorsku, koja ima mnogo toga keltskog u sebi.
Pošto su ovdje dolazili i drugi uticaji otišla je u drugom smjeru od one osnovne keltske. Sve je to uticalo na to da naša muzika bude ad hoc prihvaćena, na prvu loptu, što bi se reklo. Ipak je tu nešto prepoznato na tom genetskom nivou”, priča za “Vijesti” Aleksandar Petrović, poznatiji kao Aca Seltik, frontmen grupe “Orthodox Celts”.
Sudeći prema publici u prepunom Montenegro pabu u Nikšiću, gdje se tražilo mjesto više za stajanje, a njega je, kao i vazduha, falilo, tvrdnje vođe “srpskih Kelta” bi se mogle uzeti u ozbiljno razmatranje. Preksinoć se nije znalo da li je više onih koji su uspjeli da kupe kartu ili onih koji su bezuspješno pokušavali da do nje dođu.
“Molim Vas za dvije karte. Platiću Vam, samo da uđem da Vas slušam”, molila je jedna djevojčica Acu Seltika.
A takvih je preksinoć u Nikšiću bio veliki broj. Oni koji su uspjeli da na vrijeme nabave karte, potrudili su se da gostima iz Beograda pokažu da su na “domaćem terenu” – bilo je tu šalova i kapa FK “Seltik” (kluba za koji navijaju srpski Kelti), ali i zastave Irske. Zagrijavanje nikome nije bilo potrebno – ni publici, ni muzičarima. Prvima jer su, kako rekoše pojedini, “osijedjeli čekajući ih da dođu”, drugima jer je hitova toliko da sa kojom god pjesmom počnu publiku će dići na noge.
“Orthodox Celts” su osnovani 1992. godine i više od 20 godina popularišu irsku muziku, tako da su postali nezvanični ambasadora irske i keltske kulture, mada Aca ne bi imao ništa protiv ni da bude ambasador Srbije u Dablinu.
A grupa ima čime da se pohvali – uspješno traju preko dvije decenije, njihova verzija tradicionalne pjesme “Star of the County Down” ostavila je iza sebe i takve gigante kao što su Van Morison i “The Chieftains”, sa 4.500.000 pregleda dok sljedećih pet verzija zajedno imaju tek negdje oko milion, njihova “Marie’s Wedding” je proglašena za najbolju verziju svih vremena, bili prvi na škotskoj listi sa albumom “The Celts strike again”, ali i na portugalskom radiju Madeira. Čak su “greškom” dospjeli i na hrvatsku top-listu.
“Kada se pojavio spot za ‘Star of the County Down’ 1997. godine jedan moj drugar, kome je sestra udata u Osijeku, javlja da smo tamo na drugom mjestu liste singlova inostrane muzike. Ispali smo odmah sljedeće nedjelje kada su ukapirali da dolazimo iz Beograda”, sa osmijehom priča Aca Seltik.
Nije rijedak slučaj da ih neki bend sačeka sa obradom njihove pjesme, a ono što im svakako imponuje je da pored domaćih bendova inspiraciju u njihovoj muzici pronalaze i grupe iz inostranstva.
“U Švedskoj je bend ‘Willy’s Pegleg’ pred nama svirao ‘Far Away’ i bilo mi je malo čudno jer do tada nikada tu pjesmu nijesam čuo, a da je ja nijesam pjevao. Prošle godine su dva njemačka benda obradili naše pjesme – grupa ‘Sons Of Ember’ ‘Drinking Song’ u hevi metal fazonu, ‘Folk Abroad’ ‘Green Roses’ i to stavili na svoje albume. Ispada da smo uticali na mnogo više ljudi nego što bi se dalo pretpostaviti”, skromno zaključuje Aca koji za sebe kaže da je više frontmen, a manje pjevač.
“To podrazumijeva da to što imam da kažem mora u svakom trenutku da bude dio mene i da bude svježe jer ako nije onda postajem interpretator sopstvenih pjesama”, riječi su čovjeka čiji pjesme “inficiraju” sve koji ih čuju.
Rijetki su oni koji su “imuni” na njihov zvuk.
„Rocky road”, „One, two…five”, „Far away”, „Green roses”…Kelti ređali hitove, Nikšićani uživali skoro dva i po sata, uz obavezan bis. I jedni i drugi poželjeli novo druženje, možda već naredne godine, kada Celts završe album koji je počeo već da se “kuva”.
“Mislim da su ovi tekstovi koji će se naći na novom albumu možda poetičniji u odnosu na prethodne, a čini mi se i da su otišli na drugu stranu koju nijesam mnogo istraživao u prethodnim tekstovima. Ovdje postoji taj sentimentalni, lični moment koji udara i na ljubavnu, ali i na revolucionarnu stranu. Tu su neki stavovi koje nijesam do sada iznosio”, kaže čovjek koji je i urednik na Radio Beogradu 1 i čija emisija “Ćoškarenje” možda uskoro, na nekom drugom radiju, ponovo zaživi.
Aca priznaje da kritike dolaze u obzir samo ukoliko se odnose na tehnički dio, ali ne i kada su pjesme u pitanju.
“Ono što je kažem kroz pjesme nije smišljeno, naručeno, to je potreba da ono što osjećam i što mi se nalazi u glavi izbacim na papir i da je uobličim u pjesmu, pa prema tome nije podložna kritici. Može samo da se nekom sviđa, ili ne sviđa. Volim da citiram Mocarta, bez namjere da se sa njim poredim, koji je kazao da svoja djela nije stvarao dio po dio već su nastajala u jednom trenutku. Cijelo djelo mu je bilo u glavi i on bi samo sjeo i to sproveo na notni papir. Tako i ja pišem tekstove. Ne po narudžbini, dio po dio, već odjednom, i kasnije su samo moguće gramatičke dorade”, kaže čovjek čija djeca su na dobrom putu da krenu očevim stopama.
Petogodišnja Jovana koja je sama izabrala da navija za “Zvezdu”, već svira gitaru, klavijature, frulu i bubnjeve, a četiri godine stariji Stefan Vuk (nekada su u familiji Petrović svi imali drugo ime Vuk, pa je Aca odlučio da zaboravljenu tradiciju vrati) kome je bina, kako reče ponosni otac, prirodno okruženje, iako je panker ima sve predispozicije da bude frontmen nekih novih Celtsa.
Bardovi koji slave Sv. Patrika
Keltska plemena imali su tri glavne klase: ratnike, druide i ratare. Srpski Kelti, za divno čudo, ne vole da ratuju, u zemljoradnji se baš ne pronalaze, tako da im ostaje samo klasa druida.
“S obzirom na današnju podjelu tih umjetnički nastrojenih sveštenika na bardove (pjesnike), ovate (proroke) i druide (sveštenike, mudrace koji vjeruju u duhove prirode) mislim da smo mi iz grupe još uvijek neki bardovi, a kada ćemo i hoćemo li uopšte stići do druidskog zvanja je diskutabilno mada Gruja (Dejan Grujić) i ja umijemo popodne da poprilično odspavamo i da mudrujemo i možda smo na dobrom putu da nešto isfilozofiramo”, kaže vođa grupe koja Sv. Patrika, zaštitnika Irske, slavi zbog tri razloga.
Toga dana su “rođeni”, uzeli su ga za slavu grupe i tada se svira – ne samo u čast Irske, nego u čast svega dobrog i pozitivnog.
Nada u cikličnost istorije
“Što se tiče televizije, muzička scena na ovim prostorima je jadna, ali što se same muzike tiče onda je odlična. Postoji dosta bendova gdje klinci sviraju odlično ali ne mogu da dođu do medijskog prostora i tu je problem.
Ali, sve se negdje tješim da je istorija ciklična i da će da se vrati ono doba kada su prave stvari bile na cijeni”, smatra Aca koji za sebe kaže da je “čovjek audio profila”.
“U radio sam ušao 1988.godine i tamo ostao. Čovjek sam audio profila i slika me ne zanima. Kada bih mogao ne bih snimao ni spotove. Užasava me pomisao da se muzika gleda. Umjesto spota bolje je slušati pjesmu, ugasiti svjetlo i napraviti spot u glavi”.
vijesti.me