Šesta po redu “Morinjska gitarijada” održana je u petak 13. Avgusta. Đe drugo nego u Morinju. Za one koji pohode to mjesto redovno nije ništa bilo čudno što je bina izmještena nekih desetak metara, pa se umjesto ispred vrata tamošnjeg Doma kulture (rečeno mi je da je to namjena zgrade) sve odigravalo u plažnom baru “Tramontana”. I ova gitarijada nam je donijela dobru i kvalitetnu svirku. Ovaj put zasluge za to pripadaju bendovima Santos Brothers, Forever Storm i DST. Za neke je, s obzirom na zvuk koji je preovladavao svih ovih godina (Kraljevski apartman, Postmortem, Osmi putnik, Alogia, Epitaf…), dakle hard n heavy, dolazak pank rokera iz Nikšića možda malo začuđujući, ali ako se zna da su Nikšićani ovjerili več jednom teren u Morinju, moglo bi se sve protumačiti i kao “public demand”.
“Feštu” u morinjskoj “Tramontani” je otvorio najmlađi bend. I stažom i godinama – Santos Brothers. Ovo je bila prilika da publika u Crnoj Gori na djelu vidi pobjednike OBN-ovog “Rata bendova”. U nešto izmijenjenom sastavu. Bez burazera na basu, ali pojačani pjevačicom sa stasom i glasom, još jednom su braća Stefan (na gitari) i Miloš (za bubnjevima) iskazali svoj talenat. Zasigurno potvrdili da se radi o perspektivnom bendu. Repertoar Santos brothersa se satojao od nekoliko autorskih stvari kao i od obrada bendova: Metallica, Alice in Chains, Jimi Hendrix, Skunk Anansie (kojom su me počastili i na tonskoj probi), Smak, EKV, Partibrejkers… Upravo ovdje leži manjkavost benda. Prešaren i neujednačen izbor obrada. Njih, naravno, mora biti s obzirom da bend tek kuje svoj prvijenac. Ipak „Krug”, „Neko te ima noćas”, „Daire” više vuku na tezgu i razvodnjavaju, kako onaj dio repertoara koji čine strane obrade, tako i onaj sačinjen od autorskih stvari. O autorskim stvarima ne bih ovom prilikom, s obzirrom da ih prvi put čujem. Ipak se sa njma treba malo bolje upoznati. Ono što je sigurno je da zvuče solidno. Standardni hard rok.
Odmah poslije njih nastupaju Forever Storm iz Kragujevca. Njihov debi album „Soul Revolution” i odličan nastup na “Ratu bendova”, ali još više na Wacken festivalu su uticali da ovaj bend stekne fanove i kod nas. Forever Storm je publici u nešto više od sat vremena predstavio svoj debi „Soul Revolution”, a osim njega u repertoaru su se našle i neke pjesme sa albuma koji je u pripremi. Od njih su jednu izveli premijerno baš u Morinju. Ponajbolje od svih autorskih numera je zvučala, a čini mi se i prošla „It Rains”. Odlična kragujevačka petorka se nije šteđela, pa je osim svojih „Soul revolution”, „Storm”, „Battle cry”… svoj nastup upotpunila obradama, između ostalog Metallicom i Maidenima. Vječnaja hvala za „Wasted Years”. Za one koji su ih pratili na „Ratu Bendova” svakako nije iznenađenje izvođenje Gary Moorove „Out In The Field”. Za mene, koji nijesam pratio dotičnu emisiju, itekako jeste. Kapa dolje, pivo gore. Bez obzira na male pehove sa žicama na samom kraju nastupa, Forever Storm je opravdao sva očekivanja i već sebi obezbijedio neke nove gaže u Crnoj Gori.
A za kraj DST. Bend je odavno dokazao da su najpopularniji crnogorski bend, ali da ima najvjerniju publiku sam utvrdio tek večeras. Sugrađani su ih ispratili u priličnom broju. Kako sam čuo (iz priča a i po akcentu), iz Nikšića je stiglo tridesetak fanova. Iako je sada grad piva i Lake Festa (po crnoj metalurgiji ga više niko i ne poznaje) od mora udaljen nešto jače od sata vožnje, treba pozdraviti ovo nesvakidašnje ponašanje poklonika alternativnog zvuka u Crnoj Gori. Nadajmo se da će ovakvih izleta biti sve više. DST je otvorio svoj nastup himničnom pjesmom “Mi” sa njihovog posljednjeg studijskog albuma, a zatim su prečešljali repertoar sa sva tri albuma. Razigranošću (pet plus za frontmena), usviranošću, dobrom komunikacijom sa publikom i prije svega talasima energije su otkravili ogroman dio posjetilaca, a u jednom momentu primjetih – i osoblja „Tramontane” i organizatora. Pod uslovom da su oni bili u majicama 6. Morinjske gitarijade. Nije nedostajalo ni pjevanja. Ne mislim samo na ono standardno pjevanje publike. Istrčavanja na binu i pjevanja sa bendom na pomoćnom mikrofonu su već od prve pjesme postala redovna pojava, jednako kao i davanje „glasa” publici. Očekivani repertoar ukrasili su pjesmom „Životinja” koju sam poslednji put uživo čuo prije par godina, kada su svirali u podgoričkom „Aleksandru” (nije isključeno da su je na nekom od par koncerata koje sam ispratio od tada do Lake festa i svirali ovaj biser, ali se iz nekog razloga „Životinje” ne mogu sjetiti ). „U taj sudnji čas”, „Đana ljubavi” „Zovite mi Kleja”… te standardi „Jovana”, „Vatra”, Nervni slom” i „Novi dan” su razdrmali do kraja sve prisutne. Meni su nedostajale „Ona je jedina”, „Osuđeni” i odavno zaboravljena „Kamikaza”. No, bože moj, ne može se preko hljeba tražiti pogače. Ono što sam na ranijim koncertima slutio, utvrdio na Lake festu, a u čemu sam potpuno uživao u Morinju je činjenica da poslednjom snimljenom pjesmom „To nije strah” (2008.) DST obećava da sa svoga puta neće skrenuti. Takođe kao i na festivalu u Nikšiću najavili su neke nove pjesme. I red je. Ipak sledeće godine se slavi 20 godina postojanja.
Što se tiče same gitarijade čini se da stvari idu uzlaznom putanjom. Nemam podataka o uloženom i dobijenom, ali neka standardna praksa u Crnoj Gori pokazuje da je uvijek u pitanju previše rada, a premalo „ćara”. Ipak, ekipa entuzijasta uspijeva održati gitarijadu živom sve ove godine. Ako to uspijeva u malenom Morinju, ne vidim razlog da to ne bude praksa u Podgorici, Kotoru ili Nikšiću. No, za ove poslednje se ne sjekiram. Dobili su svoj festival. Jedino što je meni malo remetilo ugođaj je zvuk sa razglasa. Iako se sve čulo dobro i razgovjetno, moglo je sve ići par decibela naviše. Ipak je ovo hard n heavy sa jedne i punk rock sa druge bande. Po zadnjem popisu se sve to sluša sa pojačalom odvrnutim do daske.
Saša