Poslednji dan Lake festa protekao je u strahu kako izvući suvo tijelo, ne iz kampa, već iz šatora. Da je moglo biti bolje, moglo je, a da je moglo biti gore, itekako. Prvi bend zbog gorepomenutih stvari nijesam ni odslušao. U pitanju su velike nade iz Nikšića – PPG. Oni će sigurno imati prilike da se dokažu na ovakvim binama.
Sledeći bend na koji sam otišao nošen mišlju da je definitinvo prestalo da kiši su Popečitelji. Negdje između sam uspio načuti par rifova Kiza Bluza benda, no nedovoljno za stvaranje utiska. Sjajna svirka popečitelja pred svega par ljudi izgledala je kao tonska proba. U tom trenutku sam se zabrinuo za sudbinu poslednje večeri. Razloga za to je svakako bilo dovoljno. Nakon njih penje se Nagual. Nikšićki bend o kojem sam i ranije pisao u raportima. Kiša, bezvezno vrijeme ometali su i njihovu svirku, međutim Nagual je to “otprašio” kako to i uvijek radi. Metal, energija, punoća. Nagual još jednom na velikoj bini pokazuje sve svoje znanje i moć sjajnog sviračkog, al ii autorskog benda.
Kada je izašao Davorin i kada je koncert počeo, kiša je konačno prestala. Jedan od kultnih likova novog vala, pružio je zanimljivu i energičnu svirku. Lijepo je prisjetiti se nekih pjesama Prljavog kazališta kao recimo “Sve je lako kad si mlad”, “Crno bijeli svijet”, “Mi plešemo”, uz neke nove autorske koji su u klasičnom rock maniru. Iskusni muzičari, dobra svirka. Pored Davorinovog truda da napravi kontakt sa publikom, on je izostao, makar dok nije počelo da se pjeva Mi plešemo. Nijesam mnogo očekivao od ovog nastupa, ali pozitiva koju su širili Bogovići plus odabir pjesama među kojima su bile i “Ja sam mladić u najboljim godinama” i “Sretno dijete” su zaista lijepo legli. Šteta zbog slabog odziva.
Sledeći na binu izlaze “Dječaci”. Prvi put slušam ovaj bend i prilično sam oduševljen. Ovaj bend mnogo bolje zvuči naživo nego na snimcima, prvenstveno jer nastupaju sa živim instrumentima. Vidjelo se da publika poznaje bend pa su se horski pjevali hitovi “Beba”, “Maci”, “Dalmacija”… Već je pristigao dovoljan brojljudi da ispuni prostor oko bine. Kiša je konačno prestala da smara, ali blato prosto dominira festivalskim prostorom. Dječaci su pružili zaista sjajan koncert. Vidno raspoloženi super su se snalazili sa publikom i odradili zaista dobar koncert, prikazujući kako može hip hop da zvuči u full postavi.
Da svaki bend nema isti status pokazao je Van Gogh. Da li svojom željom ili nečijom drugom, ovaj bend je toliko bio pojačan za razliku od svega što se čulo ove noći, da je skoro postal naporno slušati. Ok, da priznamo da su Van Gogh uz par bendova srpski rock dinosaurusi, ali zaista nema potrebe da se pravi tolika razlika u zvuku samo da bi neko pokazao svoju veličinu. Samom “Neko te ima noćas” bend to ima. Đule i Srba plus dva ostala člana bili su vidno raspoloženi za svirku. Sastavili su repertoar od provjerenih hitova pa do par njih sa najnovijeg albuma. Meni je nedostajala “Put” al dobro, duga svirka i raspoloženi bend doveli su ovu noć do zenita. Sada već fino popunjen prostor i horsko pjevanje, spasavaju treće veče Lejka. Nakon Van Gogha, na binu se penje bend koji je za kratko vrijeme više puta svirao u Nikšiću nego u bilo kom drugom gradu. Provjereni Sunshine u svom stilu, uz pojedine interne šale, koje nijesu bile prezanimljive počinje svoj nastup i void nas kroz njihovu set listu koju smo svi čuli više puta i koja je dobro poznata. Sjajan zvuk, ritam sekcija i gitara prosto melju binu, a trojac MC-eva pokazuju kako se na bini ponaša i kako se repuje. Sunshine ne može da iznevjeri.
Nakon burnog dana, kud koji. Mislim da je Lake fest i ove godine opravdao očekivanja, kao i bendovi koji su nastupali. A kada imamo ovako nepredvidljivo ljeto, festival ovog tipa mnogo je teško organizovati. Ali eto, trud se još jednom isplatio, ljudi su nešto novo naučili, neki obnovili, a neki će tek da slegnu utiske o ova tri sjajna dana na Krupcu.
ĐorđepunX