Sudeći po zadovoljnim i raspoloženim licima kojima smo bili okruženi od početka do kraja večeri, mogu sa sigurnošću da zaključim da je bilo lijepo i da su ljudi uživali u fenomenalnom nastupu jazz benda “Baltazar” i generalnoj atmosferi u klubu. A i kiflice su pripomogle 😉 Lično sam oborena s nogu sinoćnjom svirkom, iako mi nije prvi put da slušam Baltazar. Mislim da su i muzičari sinoć prepoznali, da pred sobom imaju publiku – ekipu probranu i naslušanu, koja ih cijeni i veselih ušiju prepustili se vibracijama zahvalnosti ;-). Tvrdim bez ustručavanja, da smo sinoć imali priliku da prisustvujemo izvođenju najkvalitetnijeg i najposebnijeg jazz benda na prostorima Crne Gore, a sigurno i šire. Muzika mi je profesija i život, a imala sam sreće da uživo slušam američke i evropske jazz izvođače i u kolijevci jazz-a, od New Orleansa i New Yorka, pa do San Franciska, i garantujem da smo sinoć slušali bend svjetskog kalibra. Vidjela sam da je publika i sama to prepoznala, jer su virtuozne dosjetke u solažama bile ispraćene energičnim aplauzima i uzvicima.
Od Stefana (Stefan Pavićević) koji je podjednako i na saksofonu i na klarinetu pržio, što bi se narodski reklo, sa vrlo čistim i jasnim, moćnim tonom i sa lakoćom koja podsjeća na velikane dixie stila, preko Blaža (Blažo Tatar) koji za bubnjeve ima, pa ako kazem, majčinski instinkt – bicu najpreciznija 😉 – sa osjećajem kao malo koji bubnjar kojeg sam čula, pa Miće (Milivoje Pićurić) na basu koji toplim tonom povezuje cijeli sastav i u kombinaciji sa Ivanom za klavirom pleše kao debeli crni jazzer sa svojom lepršavom partnerkom (vidi se da zna kontrapunkt!), pa do Mara (Ivan Marović) koji elegantno i živo juri kroz lavirinte inteligentnih improvizacija i ujedinjava sve stilove svojim jedinstvenim i upečatljivim stilom. Vrhunci u visokim registrima drugarskog prepucavanja gitare i saksofona – prevazilaze očekivanja svakog uha i uma željnih slušaoca dok ne zakliču : JOŠ! JOŠ! JOŠ! kao što jesu sinoć. Blažene naše uši uz ovakve muzičare!
Da ne pominjem raznovrsnost repertoara i fusion stilova, od jedinstvenih obrada klasičnih jazz standarda kao što su svima omiljeni „My Favorite Things”, „My Funny Valentine”, pa preko slona za klavirom Thelonious Monk! s njegovim ćoškastim ulicama, zatim provlačenja dobro poznatih tema tipa Hanckokovog „Cameleona”, kojeg smo svi rado prepoznali, kroz legendarnog blago mračnog Coltrane-a pod mjesečinom, uz kojeg smo se zamišljeno njihali (klati se snimak na kameri ;-), južnjačkog dixielanda pa sve do totalnog fusiona i ludačkih obrada pjesama kao sto su „Hey Joe” i „Ain`t no Sunshine”, i zatim sa Johnnijem na basu ležernog Billy Cobhama, i plus šlag na torti, prvi put javno, originalna autorska stvar benda Baltazar pod radnim nazivom „Borov Gruv” (Groove). Što bi rekli – how could I ask for more?! Pa se poklanjam i zahvaljujem i sa velikim nadahnućem jedva čekam da ih ponovo čujem.
Biće veliki izazov izabrati bend za sljedeći koncert Art Kluba Hostel Anton nakon što su nas Baltazarovci razmazili ovakvim kvalitetom. Zahvaljujemo se na velikoj podršci, u želji i nadi da ćemo da nastavimo ovakva okupljanja i da podržimo postojanje i nastojanja vrhunskih muzičara u našoj zemlji, pa makar i bili na malom brdu u malom Tivtu – u ovakvom sastavu ravni smo, ako ne i bolji od bilo koje svjetske ekipe koja nije prošla kroz balkanske “načine”.
Živjeli!
MajaDobrović