Četvrti SKAville festival donio nam je, uz prokušanu kombinaciju sunca, mora i SKA muzike i nekoliko iznenađenja i novosti u odnosu na prošle godine. Pitanje je koliko smo ih spremni prihvatiti. U uvodnom djelu teksta napisao bih nešto o povijesti i lokaciji na kojoj se festival održava. Već u naslovu vidimo kako se radi o četvrtom po redu SKAvilleu, festivalu koji okuplja bendove SKA usmjerenja s prostora balkana i međunarodno poznatih bendova prihvatljive cijene. Tako je u svojih nekoliko godina SKAville ugostio bendove kao što su Skarface,
Pannonia Allstars Ska Orchestra, Los Tres Puntos, La Gossa Sorda, Redska, Talco, Ringišpil… Lokacija na kojoj se festival održava je uvala Voz, na sjeveru otoka Krka u Hrvatskoj. Uvala je donekle izolirana i nalazi se 10ak kilometara od najbližeg naseljenoga mjesta. Smještaj za vrijeme trajanja festivala je u šatorskom naselju koje nikne nekoliko dana prije same svirke i zadrži određen broj ljudi i kasnije. Na tom mjestu se festival održava već treću godinu za redom i izgledno je kako će mjesto održavanja ostati isto i slijedećih godina.
Nakon uvodnog dijela možemo krenuti na sam izvještaj. Na Krk sam doputovao nekoliko dana ranije a vikend planirao provesti na festivalu. Već po dolasku bilo je određenih strahova kako bi zbog lošeg vremena sve moglo loše završiti, a velik broj poznanika je svakodnevno slao poruke na mobitel i ispitivao vrijedi li dolaziti ili ne. Festival se trebao otvoriti u četvrtak uz SKA slušaonu, ali već u srijedu zloćudni oblaci su tjerali strah u kosti pa sam pobjegao s otoka na dva dana i vratio se u petak, na prvi dan svirke. Po dolasku u petak saznao sam kako je večer prije kiša pošteno oprala kamp i potjerala posjetitelje partija otvorenja u šatore već u ranim satima. Blato, voda u šatorima i hladnoća su stvari na koje se mnogi nisu pripremili te su tako ostali blatni, pokisli i promrzli. Na sreću, popodne je zapržilo sunce i kiše više nije bilo. Svirka je započela nešto nakon 8 sati uz nekoliko problema. Prvi problem je bio izostanak dvaju bendova, Mala Vita i The Kluba, najavljivanih kao headlinera. Problem izostanka Klube je bio nesporazum oko dana nastupa (bilo ih je moguće vidjeti slijedeći dan) dok izostanak Mala Vite nije bio objašnjen. Drugi problem je bio tehničke prirode, od gašenja mikrofona, promjena dubine zvuka instrumenata do gašenja zvuka koji su se nastavili cijelu večer i pratili manje više svaki bend. Svirku je otvorio domaći bend s Krka, Mala Vida. Koliko sam primjetio, ne sviraju autorske stvari već samo obrade, komercijalnijih reggae i ska izvođača (ostala mi je u glavi odlična izvedba Gentlemana). Na njih su nastavili Cirkus, bend koji je godinu ranije trebao nastupati ali je izostao, te su se ove godine vratili da otplate dug publici. Cirkus, kao i Mala Vida, nije punokrvan ska bend, te je veći fokus na reggae izričaju i tematici nego na plesnim ska ritmovima (marihuana je centralni pojam). Slijedili su prvi stranci ove godine, francuski Nomades & Skaetera. Iskreno, jedini susret s tim bendom sam imao na ovom youtube videu (http://www.youtube.co /watch?v=81szj1vpEu8) i zbog energije u videu sam očekivao mnogo brži i plesniji bend nego što sam imao prilike poslušati na SKAvilleu. Na stranu moj doživljaj i očekivanja, publika je odlično prihvatila Francuze i sudjelovala u igricama s bendom usprkos jezičnoj barijeri. Nakon kratke pauze nastupio je Antenat, koji je zbog izostanka Klube i Mala Vite promaknut u headlinera večeri. Antenat je odradio klasično dobar nastup i razveselio mene koji sam inače njihov veliki obožavatelj. Problem je u tome što ni Antenatu kao i većini bendova te večeri ska nije primaran muzički izričaj, već ga možemo naslutiti u nekoliko stvari. Kako bi se smirila publika koja je ipak očekivala više toga od petka nakon Antenata su na pozornicu izašli Samostalni referenti i odsvirali nekoliko pjesama u nastupu koji je trajao cca pola sata ali i oduševio publiku. Spašavanjem večeri postaju svojevrsni heroji i služe kao odlična pozivnica za slijedeći dan, kada odrađuju cjeloviti nastup. U subotu je bilo vremena za provjeru cijena. Cijena festivalske karte je ostala na razini prošle godine (22E). Od ove godine u ponudi festivala uz piće je bila i hrana. Piće umjereno skupo (pivo 2E) ali hrana nerazumno skupa. Grah s kobasicom ili gulaš na bazi krumpira oko 4E. To što je uvala udaljena od civilizacije je sigurno pomoglo prodaji ali i daje loš dojam posjetiteljima koji nemaju izbora nego jesti što se nudi. Subotnju večer su otvorili Postolar Triper, također očekivani ali nedočekani godinu ranije. Svojim otvorenjem su pokazali kako će drugi dan svirke biti puno bombastičniji nego petak. Kombinacija hiphopa i ska, raspoloženi vokali i backvokalke digli su atmosferu više nego cijeli prethodni dan. Bend ima pristojnu kolekciju hitova koje je moguće čuti i na radio postajama stoga publici nije bilo teško sudjelovati i odrađivati dijelove pjesama. Slijedili su Kaso Perdido, gosti iz Španjolske koji sviraju ska-punk u stilu Ska-P. Dobro oraspoložena publika je skandirala parole na španjolskom i pogala bez obzira na nedostatak trubi. Bend se zabavio jednako dobro kao i publika te je na kraju zamolio za sliku sa svima. Nakon njih je nastupio Kawasaki 3P, bend koji je doveo najviše publike, čije pjesme su svi znali i koji je potpuno ukrao show ostalim bendovima. Problem je u tome što je Kawasaki 3P bend koji sa ska muzikom ima najmanje veze od svih viđenih bendova. Žanrovski su pretežno punk/pop rock a tekstualni dio neću komentirati. Ovaj bend je bio vrhunac festivala što možda više govori o ovogodišnjem lineupu nego o bendu. Nakon 3P-a rijeka ljudi se počela povlačiti s prostora festivala. Poslije njih je slijedio jedan od rijetkih punokrvnih ska bendova na festivalu, Panonian Allstars Ska Orchestra. Vrhunski zvuk velikog benda, raspoloženi vokal, šteta propustiti. Slijedili su Samostalni Referenti koje su ljudi iščekivali od dana prije, nažalost bilo je već prekasno za mene i povukao sam se na spavanje. Slijedili su Drunken Monkeys, domoroci s Krka, te Kluba, koja je došla na red u 5 sati ujutro. Ne znam osobu kojoj su se Drunken Monkeys svidjeli, niti onu koja je Klubu dočekala.
Iznenađenja ove godine, tehnički problemi prvog dana, otkazivanja i problemi s rasporedom kao i žanrovsko zastranjivanje s manje ska a više toga za široku publiku, nisu bila ugodna. Drugi dio festivala, o kojem nije bilo toliko riječi, a to je druženje u kampu s ostalim posjetiteljima, je ipak ostalo na razini, uz manji broj ljudi nepripremljenih na ono što ih tamo čeka. Pozitivno raspoloženje koje vlada tih nekoliko dana trajanja festivala jest ono što veći broj ljudi vraća na SKAville svake godine, nadajmo se da će i uz manje ska muzike opstati.
Andrej Hendelja (dopisnik iz Hrvatske)