Prije 40 godina izašao je prvi album kragujevačkog Smaka, pod ,,jednostavnim” imenom ,,Smak”. Najjača postava ovoga benda- Točak, Kepa, Boris, Lazar i Zoran, snimila je remek djelo koje će po mnogim elementima do danas ostati u vrhovima rokenrola na ovim prostorima.
I nekoliko godina prije ovoga izdanja moglo se predosjetiti o kakvom se bendu i kvalitetu radi, ali se rijetko dešavalo da jedan debi album donese takvu snagu, tako doprinese i usisa takvu energiju u ukupan kvalitet jedne scene. Očigledno je Točku i ekipi bilo stalo da u startu postave stvari na svoje mjesto i da javnost, a i konkurenciju iznenade besprekorno izvedenom kombinacijom raznih žanrova. Od džez-roka, etno momenata, hard roka do bluza, sve je našlo svoje mjesto u samo pet pjesama, obogaćeno nevjerovatnim vokalom Borisa Aranđelovića. Njegov ,,slučaj” će uvijek biti specifičan u yu-roku, jer iako se radi o jednom od naših najboljih pjevača, često će biti u drugom planu u odnosu na neke koje je favorizovala kritika i koji su bili komercijalno prihvatljiviji. Čini mi se da je takva bila sudbina čitavog benda, što je neka druga tema. Nego, svaka stvar sa ,,Smaka” će ponuditi različite doživljaje i momente i bez problema može biti predmet pojedinačne ,,obrade”. Ako je već neophodno, neopravdano izdvojiti neku od pjesama sa ovoga albuma, onda neka to bude ,,Blues u parku”, možda i najznačajniji bluz odsviran na ovim prostorima, u koji je Točak tako nepogrešivo unio svoju emociju, kombinaciju psihodeličnog i nostalgičnog. Posebnu vrijednost predstavlja i dvadesetominutni instrumental ,,Put od balona”, koji je čista demonstracija moći i uigranosti benda, gdje će do punog izražaja doći raskošni talenat Lazara Ristovskog. I pored mnogo značajnijih i ,,eksploatisanijih” stvari, uvijek sam u razgovorima o rokenrolu sagovornicima skretao pažnju na ovu temu, na bogatstvo zvuka i ritmova, na tako idealno ukomponovane različitosti. Jedna od onih stvari tako sofisticirano ,,preopterećenih” detaljima, kakve smo mogli da čujemo od Pink Floyda ili Jethro Tull-a. I ono, kada ova stvar, negdje oko 13 minuta, iz faze džez roka i klasike, praktično niotkuda prelazi u stanje ,,mirovanja”… Itd, itd… Genijalnost i sjećanja. I nikada mi neće biti jasno zašto se na ,,izvornom” izdanju ovoga albuma nijesu našle pjesme ,,Ulazak u harem” i ,,Epitaf” koje su izašle iste godine, i koje po svemu tu pripadaju. Doduše, ,,nepravda” će biti ispravljena na jednom dopunjenom izdanju iz 2013. godine. Na ovom albumu će početi i saradnja Smaka sa kragujevačkim pjesnikom Mirkom Glišićem, koji će svojim tekstovima biti zastupljen i na ,,Crna dama” i ,,Rock cirkus”, a potpisaće i teme poput ,,Ljudi nije fer”, ”El Dumo”, ”Šumadijski bluz, ”Slikar sa Pikadilija”, itd. Prvi album Smaka je po svom kvalitetu bio direktan kontakt jugoslovenskog rokenrola sa ,,svijetom”, sa svim onim što su radili i najveći, a sa pečatom podneblja iz kojega je iznikao Smak. Ta veza sa ,,zemljom” i ,,početkom” će se, što se tiče ovoga albuma, najbolje osjetiti na pjesmi ,,Biska 2”, ali ih pratiti tokom čitave karijere. 20. juna Smak će održati koncert na ,,Ušću”. Točak, Boris i ostali su u decembru 2014. u ,,Areni” pokazali da godine ne mogu potrijeti znanje i to će svakako biti jedan od najvećih rokenrol događaja u ovom vijeku. Jole Vučurović {youtube}2k2vmwOU2HM{/youtube}