Sada već davne 1984. godine izašao je album ,,Nestvarne stvari”, novosadskog benda Luna. U jeku novog talasa pojavilo se moćno i ,,kompletno” djelo, koje je mnogim ,,motivima” obogatilo novotalasnu scenu, ali se kretalo i u nekom širem polju.
Ako se i desilo da u prvom trenutku ovaj album nije došao da izražaja u onoj mjeri u kojoj je zasluživao, vrlo brzo će postati jasno o kakvoj se vrijednosti radi, i to važi i za vrijeme današnje. Luna je, takođe, imala ,,maler” da se pojavi u ,,procijepu” između ,,prvog” i ,,drugog” pojavljivanja benda La Strada, pa se ponekad javljala zabuna vezana za ove dvije grupe, čiji je osnivač, ideolog i simbol, pisac Slobodan Tišma.
Čovjek koji je i u tom trenutku važio za književni autoritet (koji će godinama kasnije ,,odnijeti” i NIN-ovu nagradu), pokazao je da njegov talenat i interesovanja mogu vrlo uspješno obuhvatiti i druge umjetničke dimenzije. Bez obzira na ocjene, utemeljene ili ne, da je u toj muzici, u određenoj mjeri bilo upliva nekih ,,spoljašnjih” uticaja, prije svega Joy Division, Tišma je neko ko je, a naročito kroz ,,Nestvarne stvari”, našoj sceni ostavio jedno i za današnje pojmove originalno djelo. Ako se negdje i ,,pomalja” Joy Division onda je to u Tišminom načinu pjevanja, gdje se javljaju obrisi Iana Curtisa.
Na ovom albumu imamo Tišmin krajnje ozbiljan i predan pristup rokenrolu, i taj pristup se nije razlikovao od onoga u njegovom književnom radu. Jasno je, dakle, da on i kroz svoj rokenrol period drži najviši nivo pristupa poeziji, nije ni pokušavao da nešto mijenja u svom pjesničkom izrazu i formi, ili da svoj tekst prilagođava trenutku kada mu treba ,,nakalemiti” i melodiju. Tekstovi na ,,Nestvarne stvari” neodvojivi su dio njegove ukupne umjetnosti, ista pjesnička snaga koja se može naći, naprimjer, i u ,,Vrt kao to”. Imali smo, i imamo, podosta primjera u rokenrolu kada neka ,,jaka” poezija ne dobije adekvatan odgovor kroz muziku, i obratno. Na ,,Nestvarne stvari” se desilo potpuno jedinstvo, snažan tekst na koji je prosto ,,navučena” muzika. Na djelu je čista umjetnost, i to ne samo zbog ,,prisustva” značajnog književnika, već i zbog toga što su te ideje znali da isprate Firči, Zoran Bale Bulatović i Jasmina Mitrušić. Vidi se ta preciznost, neprestani odnos, stalni dijalog između ,,rečenog” i odsviranog, naročito u temama ,,Balder na prozoru” ili ,,Fakir”.
Tokom čitavog albuma ni za korak se neće odstupiti od atmosfere opreza i napetosti koja će kulminacije imati u ,,Ogledalo Lune” i ,,Povratak”. Ta atmosfera će, prividno, biti ,,narušena” temom ,,Okean” u izvođenju Jasmine Mitrušić.
Grupa neće ni dočekati svoj jedini album, razlaz je uslijedio prije njegovog objavljivanja… Tišma i Jasmina će obnoviti La Stradu, Firči se seli u EKV… Godinama nakon ,,Nestvarnih stvari” mnogi će pokušati i pokušavaju da zvuče kao Luna…
Jole Vučurović
{youtube}xJ3XQF2TPaA{/youtube}