Trojka Crosby, Stills & Nash objavila je prije 45 godina jedan od najznačajnijih albuma u istoriji rokenrola. Svakako da ima dosta albuma koji zaslužuju da budu tako okarakterisani, naročito ako se radi o ostvarenjima koja, ne samo da zabilježe ozbiljan komercijalni uspjeh, nego, što je važnije, obilježe jedan period, a snažno utiču i na čitave pravce i načine razmišljanja.
Sve to sadrži u sebi i ,,Crosby, Stills & Nash”, primjer suvog kvaliteta i svojevrsni stilski presjek onoga što se u rokenrolu dešavalo u periodu kada se ,,izjednačio sa životom”, od 1965. do te magične 1969, posebno u psihodeličnom i folk roku. I, da se ne zaboravi, radi se o prvom albumu C,S&N, koji će ih već na početku lansirati u besmrtnost, i čiju snagu neće ponoviti na narednim izdanjima, pa čak ni na ,,Déjà vu” iako će im se priključiti veliki Nil Jang. Ima, dakle na ovom albumu svega onoga značajnog što je obilježilo te velike godine, drugu polovinu šezdesetih, i on je pokazao i jedinstvo različitosti karaktera i ukusa trojice velikih umjetnika. Ali i jedinstvo vokala, akustike i elektronike. Praktično, po pjesmama se može prepoznati i njihov autor, odnosno Stilsovo i Nešovo koketiranje sa folk i kantri rokom u ,,Suite: Judy Blue Eyes”, ,,Marrakesh Express”, “You Don’t Have to Cry” i Krozbijev suptilniji prilaz u ,,Guinnevere”, dok je za baladu ,,Lady of the Island” ,,zaslužna” lično Džoni Mičel, doduše kao inspiracija, a to ,,slaganje vokala” možda će se najbolje osjetiti u ,,Helplessly Hoping”, uz efektan kraj u ,,49 Bye-Byes”. Ipak, iako su se, kao udarne, godinama tretirale neke druge, smatram da su pečat, potpuni izraz i boju ovom albumu dale pjesme ,,Wooden Ships” i ,,Long Time Gone”, one su ga podigle iznad ,,odličnog” i kreirale atmosferu i ,,raspoloženje”. Nekako se ovom ostvarenju sve dobro ,,podesilo”, pa je, eto, i izašao ,,u pravom trenutku”, u susret Vudstoku, na kome će se, kroz izvanredan nastup ove trojke, album dodatno popularizovati, a naročito nakon izlaska ,,dokumentarca” sa ovoga koncerta gdje je upravo ,,Wooden Ships” promovisana i kroz jednu vrstu spota.
Ovaj album je jedan od stubova, nešto što me asocira na veličinu i snagu rokenrola, kao što su to uostalom i njegovi tvorci.
Jole Vučurović