25. 09. 1990. INXS – X

Nakon 13 godina snimanja i sviranja došlo je vrijeme za pauzu. INXS je od 1980 – 1987. snimio šest albuma. Posljednji u tom nizu “Kick” bio je globalni uspjeh koji ih je odveo na turneju dugu skoro godinu i po dana. Kako se njihov uspon poprilično poklapao sa usponom MTV-a. Bilo je neminovno da seks simbol odličnog glasa i njegov pop rok bend sa fanki elementima postanu glavne atrakcije ove muzičke mreže.

“Volim muziku i volim da radim sa ovim momcima. . .  Samo što imam problem sa slavom. Mrzim odurne, egoistične rok zvijezde. Ne želim da se pretvorim u nešto takvo” – govorio je Hutchence nakon što se njegov bend dokopao svojih 15 minuta slave.

U tom periodu Hutchence i ekipa su tek ušli u četvrtu deceniju života. Pod pritiskom koji će biti konstantan do kraja njegovog života, pjevač će nakon svjetske turneje uraditi solo projekat Max Q. Elektro pop sličniji Depeche Mode nego njegovom bendu biće nešto što je i svojim postojanjem i svojim zvukom začudilo najbliže saradnike, prvenstveno klavijaturistu Andy Farrisa sa kojim je Hutchence pravio najveće hitove INXS-a.

Već se pričalo tih godina o kraju australijske atrakcije. Svi su znali, da bend nije „to“ bez energije koju je nosio njihov frontmen. Taman kada su se svi zapitali mogu li momci iz Sidneja ikada više snimiti dobar album, ova šestorka je 25. septembra prije 1990. godine, izbacila sedmi album „X“.

Uvod od dvije sekunde na usnoj harmonici prije nego krene fanki bit. „Suicide Blonde“! Iza nje se nižu: „Dissapear“, „Lately“, „Bitter Tears“, „Stairs“ i naravno „By My Side“. Odličan album koji ih je pogurao na vjerovatno posljednju veliku turneju na kojoj su snimili legendarni „Live Baby Live“.

Tri decenije kasnije znamo da ovaj album podsjeća i na silaznu putanju kojom je bend nepovratno krenuo. Sex Sells! ili neko slično pravilo biznisa je zasjenjivalo ono što je INXS imao da pruži, a usput polako uništavalo i njihovog frontmena. “To je kao u Zoni sumraka. Ponekad se pitam zašto radim sve ovo. Tempo, pritisak, ljudi koji te čupaju – potpuno ludilo” – govorio je tada tridesetogodišnji Michael Hutchence.