U vremenu kada format albuma polako gubi smisao i ne mora da znači da je relevantan kada su u pitanju aktuelnosti na rep sceni, odlučio sam da prije svega odaberem pet izvođača koji su po meni obilježili godinu i usput priložim njihova izdanja.
Ljubitelji “s(a)vjesnog” repa biće vjerovatno šokirani što na spisku nema albuma Kendrika Lamara, koji jeste razbio lani, ali zbog njegove poruke crnoj braći da budu skromni (što će se sigurno svidjeti bijeloj američkoj eliti) dosta mu je i ovoliko prostora.
Na listama gdje je Kendrik zauzeo prvo mjesto visoko se kotira i Vins Stejpls sa “Big Fish” na kojem je dosta eksperimentisao sa elektronskim zvukom, negdje bolje, negdje lošije. Od prošlogodišnjih izdanja koja se nisu našla na mom spisku valja pomenuti Kodak Blackov “Painting Pictures”, dobra izdanja imali su Rick Ross i YoungBoy iz NeverBrokeAgain ekipe, dok je Playboi Carti pomjerio igru ka nekim suludim pravcima. Jel’ to neko rekao Jay-Z? Nigga please! “The Story of OJ” je vrhunska stvar, naravno.
Gucci Mane – DropTopWop
Svojevremeno su mu se sprdali, oštro je podijelio publiku i kritiku, ali danas njegova djeca dominiraju rep scenom, a u godini za nama rep scena u Americi prodala je više albuma od bilo koje druge. Samo zbog toga Gucci bi morao da se bar pomene, ali osim što su njegovi uticaji i autentičnost nemjerljivi, isto važi i za njegovu radnu etiku. Već znamo da je Gucci toliko lud da izbača po milion albuma godišnje, od kad je izašao iz zatvora roknuo je tri, a ovaj na kojem je sarađivao sa Metro Boominom – jednim od najboljih rep producenata današnjice – je najbolji.
Migos – Culture
Kad smo kod Guccieve đece… Migosi su se dugo zalijetali, bili underground atrakcija, da bi ove godine konačno eksplodirali sa prikladno nazvanim albumom “Culture”. “Bad and Boujee” je najavila da će ovaj trio (za koliko rep trojki koje se ovako dobro nadopunjuju znate?) 2017. izdominirati top listama. I nije u pitanju samo “Culture”, praktično sve što su dotakli prošle godine Migosi su pretvorili u zlato, od saradnji do solo pjesama i izdanja.
Cardi B – Gangsta Bitch Music Vol. 2
Ovo vjerovatno nije jedan od najboljih albuma, ali je Cardi B definitivno žena godine, a meni je polna ravnopravnost izuzetno bitna. Bivša striptizeta poručila je svijetu da više ne koristi plesne pokrete, samo finansijske u hit singlu “Bodak Yellow” koji je proglašen za rep himnu ljeta i našao se na prvom mjestu američke top 100 liste. Cardi B postala je prva solo reperka koja je to postigla još od 1998, “Bodak Yellow” je bio tri puta platinasti, a nastavila je dominaciju i na gostovanjima. Tako je uz pomoć saradnji sa G-Eazyem na “No Limit”, te Migosima i Nicky Minaj na “MotorSport” postala i prva reperka koja se sa tri pjesme našla među najboljih deset na listi 100 najvećih hitova. Kao šlag na tortu Offset iz Migosa ju je zaprosio, a mi možemo samo da budemo srećni zbog nje i poručimo joj – go for it, girl!
Young Dolph – Bulletproof
Young Dolph je jedan od onih repera koje kad slušaš možeš da izađeš u grad i da se pobiješ sa bilo kim. E sad zamislite što se desi kad jedan takav lik, koji inače više od svega voli da se kurčinja najstrašnije, preživi atentat. Ma kakav atentat, vojnu opsadu: 25. februara na njegovo vozilo u Šarlotu je ispaljeno stotinjak metaka, a prema navodima policije u napadu su učestvovala bar dva vozila. Naravno, našem dragom Dolphu ovo je poslužilo samo kao potvrda da mu niko ništa ne može, a inspirisan napadom objavio je album “Bulletproof”, na kojem je kao kaver iskoristio fotku na kojoj pozira ispred svog neprobojnog vozila pored gomile metaka. Za one koji traže “real” rep, ne može više “real” od ovoga.
Tee Grizzley – My Moment
Detroit se u posljednje vrijeme pozicionirao kao jedan od gradova sa najzanimljivijom scenom, pogotovo kada je gengsta rep u pitanju, a Tee Grizzley jedan je od predvodnika. Nakon služenja kazne zbog oružane pljačke on je u oktobru 2016. izašao iz zatvora i nakon mjesec dana izbacio ludu stvar “First Day Out” (nije malo rep pjesama o izlasku iz zatvora, ali malo je ovakvih) i najavio debi izdanje “My Moment” objavljeno u aprilu ove godine, kojim je postao jedno od novih lica na koje itekako treba obratiti pažnju u narednom periodu.
Domaća scena:
Krešo Bengalka – Finale
Član splitske rep grupe Kiša metaka odlučio je da je dosta bilo zajebancije i debi albumom “Finale” prošle godine ležerno počistio rep scenu poput peruti sa svog ramena. Krešo je bio ubjedljivo najvrelije i najsvježije ime na regionalnoj rep sceni i šire, a i sam kaže da je godinama pripremao teren za 2017. Pokazao je kako to treba da se radi, u svakom smislu – i po pitanju muzike, tekstova, spotova, promocije, imidža… Treba istaći i da je jedan od rijetkih repera koji dobija rispekt sa svake strane duboko podijeljene rep publike i izvođača. Koji još reper je iste godine gostovao na albumima Gudroslava i Who See klape? Već je sa nekoliko singlova najavio novi album “Split Zoo”, pa nas i ove godine očekuju uzbuđenja.
Bombe devedesetih
Beogradska ekipa još nije objavila dugo najavljivani album “Kumaschinen”, ali je i tokom ove godine pokazala zašto je jedan od najrelevantnijih i najluđih rep kolektiva na prostoru Gudroslavije. Kroz projekat Srbi Devedesetih, na kojem su sarađivali sa grupom Ludi Srbi, spojili su svoje dvije velike ljubavi – rep i tehno, objavili nekoliko singlova među kojima se izdvaja posveta Bebi Dol, Gudroslav je objavio EP (inače sniman u Crnoj Gori), ali je kruna godine bila “Ne pitaj šta treba da mi daš”. U pitanju je pjesma pravljena za dokumentarac VICE-a “Turbotronik”, koji govori o muzičarima sa ovih prostora koji u svom izrazu kombinuju elektronsku i narodnu muziku. Raspojasana muzička podloga i ložački refren Mega Denketa natjeraće vas da polomite kafanu ili klub iz meraka, bili na radži ili spidu, svejedno.
S.S.
{jathumbnail off}