Poštovani progresive metal zaljubljenici, izvolite poslušati ovaj drugi album benda Scysma. Imate sve začine koji se stavljaju u teću za jedno vrlo ukusno progresive metal varivo. Međutim, pored nužno dobrih instrumentalista i kompozitora, vrlo zavidnih aranžmana i same ideje iza svih pjesama, moram izdvojiti vokal Eliana Sanna. Ona je mezzosopran i koristi tehnike koje su karakteristične za klasičnu muziku. Jedino što žena reži na većini pjesama, što u klasici se može rijetko kada čuti. Priznajem, na prvo slušanje moja reakcija je bila WTF?, ali je samo trebalo malo vremena da prežvaćem.
Uvjek su mi bili interesantni bendovi koji obaraju zidove, preskaču barijere i ne mare za trendove ili što publika želi. Kod benda Scysma novac nikako nije u prvom planu već želja da se oblikuje misao i želja, ono što nose u sebi su vremenom pretvorili iz ideja i melodija koje se vrzmaju po glavi u kompozicije vrlo zavidne kvalitete. Bend ne mari za trendove niti mora da održava bazu fanova pa imaju potpunu slobodu da rade što ih je volja i onda stvaraju audio prostranstva koja se ne čuju tako često. Moram pohvaliti i autentičan artwork omota albuma. Samo omot je malo remek djelo koje će na ploči pune veličine da zasija u punom sjaju. Pun pogodak. Pošto im je pristup muzici avangardniji nego što je to po ukusu prosječnog slušaoca, vjerujem da neće imati planetarni uspjeh, u smislu ogromne publike. To da će imati publiku na svim kontinentima, to je sigurno, i vjerujem da će im to biti više nego dovoljno. Probajte. Možda vam prija.
Nikola Franquelli