N a p o k o n! Napokon da čujem jedan interesantan progresiv metal bend. Jeste, ima progresiv bendova kao salate, ali kada svi zvuče kao Dream Theater koja je poenta slušati ih. Da se razumijemo, i Paralydium baštine sličan pravac kao i DT, ali za razliku od onih koje sam prije spomenuo i koji kopiraju, Paralydium stvaraju svoje numere koje sadrže dovoljno elemenata i dovoljno svog duha da se ne mogu nikako svrstavati u isti koš sa ostalima, to nikako. Samo ću vas urgirati da čujete pjesmu „Seeker of the Light“. Ako na nju padnete, pečeni ste i spremni za cijeli album. Pjesme su žive, gusto nabijene, uvjek se nešto događa i jako je interesantno slušati evoluciju albuma iz pjesme u pjesmu. Gdje god da ubodem na albumu uvjek naiđem na nešto interesantno. Moram pohvaliti jako dobru koherentnost u bendu. Osjeća se, jako dobro se osjeća da je bend kao jedna duša, i iako je album sniman modernim tehnikama (nije live) opet se čuje i osjeti energija unutar samog benda.
Kao i svi instrumentalni manijaci, i ovdje svaki instrumentalista ima svoje momente i ima soliranja sasvim dovoljno, ali te solo dionice nisu dugačke, nisu dosadne, nego su svedene, jasne i taman tolike dužine da ne gnjave svojim izmotavanjima. Bend nije opterećen improvizacijama i bjesomučnim isprdavanjem i to će bendu obezbjediti raznoliku publiku. Stvarno je zanimljivo i inspirativno otkrivati ovakve bendove. Skandinavija je doista jedno krajnje zanimljivo mjesto gdje stasaju nevjerovatni umjetnici.
Nikola Franquelli