U ovoj rubrici donosimo vam intervjue koji su pripremani za knjigu NESVRSTANI VOL. 2 Đorđija Njunjića. Ona će se jednog dana sigurno naći i na papiru, a u međuvremenu, razgovore sa vrhunskim sagovornicima pročitajte ovdje.
JUL. 2017.
Elvis Jackson je biser slovenačke muzičke scene. Sa stažom od dvije decenije i pet izdanja iza sebe, ova grupa je još uvijek u naponu snage. Njihovi koncerti su uvijek razigrani i zagarantovano dobar provod za sve prisutne.
Konačno intervju za Crnu Goru. Znate li da imate puno fanova ovdje kod nas?
Čujem, da stvari kod vas obično idu lagano sportski. Tako, da radimo prvi intervju za Crnu Goru nakon 20 godina sviranja. Uopšte i nije toliko čudno. Nismo još imali priliku nastupati u Crnoj Gori, tako da teško mogu da kažem kakva je situacija oko naših fanova tamo. Ali, možda čak i za to polako dolazi vrijeme.
Jedan ste od najpoznatijih slovenačkih bendova. Zbog čega je to tako po Vašem mišljenju?
Nakon godina nastupanja po čitavoj Evropi, polako smo skupili neki krug ljudi koji slušaju našu muziku i često dolaze na naše koncerte. Nikad nismo pravili neke velike planove, kako ćemo nekog dana postati poznat band, pa smo zato kroz zezanciju i sa ljubavi prema muzici iz dana u dan sve više i više vremena trošili kreiranjem naših novih stvari. Tako smo tokom godina naučili zaista puno, kako o životu tako i o muzici. Od početka smo vjerovali u to što radimo i stajali iza stvari koje smo napravili. Što ne ubija, jača!
Svirate mnogo zanimljiv crossover, tu ima svega. Kako stvarate pjesme?
Način na koji smo stvarali pjesme na početku i kako stvari radimo danas mnogo se razlikuju. U samom početku su pjesme dolazile direktno iz nas kroz džem sešn koji je katkad trajao i više od pet sati. Svaki od članova u zvuk benda je donio svoj dio. Kao klinci smo svi naravno slušali neku rokenrol muziku ali smo ipak imali različite ukuse što se muzičkih stilova tiče. Tako da se u prvim godinama u našem kombiju moglo čuti stvari kao što su: Bad Brains, Victim’s Family, Fugazi, Megadeth, Slayer , Rancid, Sublime, Dag Nasty, No use for a name, Toasters, Mighty Mighty Bosstones, Faith No More, 7 Seconds, MDC, Day glo abortions, No Means No, Primus, The Skatalites i mnogo drugih stvari koje su htjeli mi to ili ne na neki način odigrale veliku ulogu u našem muzičkom razvoju. Ahhh, danas se pjesme stvaraju napola kompjuterom.
Svirate često po regionu. Šta mislite o sceni?
Zadnjih par godina ne mogu baš, da kažem, da u regionu sviramo često. Voljeli bismo više, ali biće boljih vremena. Kao što smo se promijenili mi, promijenila se i scena, dolaze novi klinci na kojima je težak zadatak, da održavaju ono što je još ostalo od rock n rolla. Ono što meni zaista fali je ona stara dobra saradnja između scena svih država bivše Juge. Inače, mislim da danas ima puno više koncerata nego ikad prije. Problem je samo u tome, da sve manje klinaca dolazi na njih. Isto tako malo njih će da pročita ovaj intervju.
Da li znate za neki crnogorski bend?
Slabo. Osim Ramba ne bih se sjetio nijednog u ovome trenutku.
Svirali ste na vašem, a opet evropskom festIVALu Punk rock holiday. Šta mislite o tom festivalu?
Pa to je jednostvno must see festival! Mnogo odličnih bendova, izvrstna lokacija, dobra organizacija i nevjerovatna Punk positive energija. To su najbitniji elementi za stvaranje posebne atmosfere koja se tih par dana nalazi na ovom super festivalu. Jednostavno moraš da vidiš, osjetiš i da čuješ.
Jedna od Vaših omiljenijih pjesama je „Dreams“. Moram Vas pitati kako je nastala ta stvar?
Od toga je prošlo već dugo, tako da se ni sam ne sjećam šta nam se zaista motalo po glavama u to vrijeme. Znam samo da nam je to bio posljednji album koji se snimao na trakama. To znači da nije bilo mogućnosti crtati i jednostavno klikom uređivati i sjeckati djelove pjesama. Sve je trebalo biti snimljeno iz prve i to je sigurno pjesme činilo spontanijim i direktnijim. Drago mi je što vam se sviđa. Neki su momci iz Slovenije napravili čak i obradu te pjesme, koja zvuči u stilu grupe Mumford and sons. Nije loše.
Ima li poziva iz inostranstva za svirke?
Ima, ali sada ćemo morati nastaviti raditi nove stvari, pa ćemo zato malo manje nastupati u inostranstvu. Mislim, da ćemo na nove svirke u inostranstvu morati sačekati do druge godine, kad nam, ako bude sve po sreći izađe sedmi album. E tad će biti prilika da posjetimo i Crnu Goru. Iihaa 😉
Recite mi za kraj koji su vaši omiljeni domaći bendovi.
Insane, Happy Ol McWeassel, Sell out, Real live version, Siddharta, Kennybal smith, Psihoza, Ana popudan, Golliwog, Joko Ono, Red Five Point Star, Trash Candy…
ĐorđepunX