The Aristocrats – Dobar muzičar je neko ko instrumentom umije reći nešto lijepo i smisleno

Kako ste došli na ideju da napravite bend, i otkud baš naziv The Aristocrats?
BB: Marko i ja smo već sarađivali, i trebao nam je neko ko bi svirao gitaru na koncertu koji smo zakazali na NAMM. Na našu sreću planirano je da Gatri Govan svakako bude tamo, a ljudi su nam govorili kako je sjajan, bez neke posebne namjere, tako da smo mu prišli i pristao je. Ispostavilo se da među nama postoji nešto posebno što će potrajati mnogo duže od jedne svirke! Što se tiče naziva benda, imali smo nekoliko pjesama uvrnutih naziva koje smo planirali da snimimo za prvi album, i Gatri je predložio da u čast tolike vulgarnosti treba da nazovemo bend po najprljavijem vicu u istoriji prljavih viceva. Riječ oko koje se vrti čitav štos je Aristocrats (aristokrate). Ukoliko neko želi da se šokira time koliko jedna fora može da bude prljava, predlažem da na internetu potraži “The Aristocrats Joke”. Po mogućnosti, bez prisustva djece.

Podsjećate me na Zapin Mothers of Invention. Jeste li već čuli slična poređenja?
MM: Da, s vremena na vrijeme nas porede sa Zapom, i mislim da je to potpuno kul jer je Frenk uticao na sve nas. On je kombinovao mnoge muzičke stilove i unio dosta humora u svoj rad, ali se istovremeno dotakao mnogih ozbiljnih tema i stvarao ekstremnu i predivnu muziku. Možda se nešto od toga može primijetiti i u našoj muzici. Kod nas ima metala, džeza, pisanih dionica, improvizacija, a tu je i želja da naši nastupi budu zabavni, tako da mi je čast kada nas porede sa ikonom kakva je Frenk Zapa i njegovi Mothersi.

You Know What…? je vaš poslednji album. Jeste li zadovoljni rezultatom?
MM: Veoma! Vjerovatno je to album kojim smo najviše zadovoljni do sada. Dobili smo zvuk koji smo željeli, uslovi za rad bili su sjajni, a pjesme su ispale veoma raznolike, čime smo uspjeli da ostvarimo ono što smo željeli. Uz to, dodao bih da su reakcije publike na naš novi materijal sjajne, i smatram da je to veoma bitno i da potvrđuje da su ga naši fanovi prihvatili.

Učestvovali ste i na G3 turneji. Možete li nam reći nešto više o tom iskustvu?
GG: Bilo je sjajno! Naravno, Stiv Vai i Džo Satriani su dva neizmjerno uticajna lika u svijetu instrumentalnog roka, tako da je bila prava čast kada su nas pozvali da se nađemo na bini sa njima. Bilo je to takođe interesantno i novo iskustvo za naš trio, u smislu da smo mogli da testiramo naš materijal pred publikom koju su (može se prilično sigurno reći!) činili uglavnom ljudi koji su došli da čuju Stiva i Džoa i koji su vjerovatno manje upoznati sa našim materijalom nego što bi to bio slučaj na uobičajenom The Aristocrats nastupu, gdje je naš trio glavna atrakcija i svi u publici znaju šta mogu očekivati. Bili smo polaskani i laknulo nam je kada smo vidjeli prijem koji imamo kod G3 publike… Uz to, kao što možete pretpostaviti, džemovanje sa Stivom i Džoom je veoma usrećilo mog unutrašnjeg tinejdžera!

Kako ste došli na ideju da pojedine dionice svirate uz pomoć gumenih igrački u obliku svinja?
GG: Svinje i kokoške su dio ovog benda gotovo jednako dugo kao i mi! Sve je počelo na prvoj turneji, kada smo imali slobodan dan u Istanbulu i naši domaćini su nas poveli na veliki bazar, veliku otvorenu pijacu na kojoj je moguće kupiti gotovo svaki turski suvenir koji možete zamisliti, od egzotičnih muzičkih instrumenata do rijetkih životinjskih vrsta… Iz nekog čudnog razloga, našu pažnju privukao je štand sa gumenim igračkama u obliku kokoški. Kupili smo po jednu i odlučili da naše nove prijatelje uključimo u naredni nastup: tako je rođena ta plemenita tradicija benda The Aristocrats!
Nešto kasnije otkrili smo da su radnje duž italijanskih puteva nepresušan izvor gumenih svinja, tako da smo, naravno, pomislili kako je potpuno logično da nabavimo i njih – obično isprobamo sve svinje prije nego što odaberemo, kako bi bili sigurni da usvajamo samo one gumene životinje koje proizvode najzanimljivije zvuke 😉

Koji je najbolji savjet koji možeš dati nekom ko želi da svira bar približno dobro kao vi?
MM: Haha, hvala na komplimentu. Ne znam, prije svega uvijek ima prostora za napredovanje …. Ili za, recimo to ovako, istraživanje novih teritorija.
Ja lično ne mislim da dobrog muzičara definišu njegove ili njene tehničke sposobnosti, brzina ili raznolikost. Za mene je dobar muzičar neko ko je zaokružen kao umjetnik, i što je najbitnije, neko ko instrumentom umije reći nešto lijepo i smisleno u svojim kompozicijama. To je bitno. I uz to, na kraju treba dodati: budite jedinstveni, koristite se sopstvenim izrazom. Naravno, korisno je imati širok dijapazon tehničkih sposobnosti i znanja, ali treba znati kako se i kada koji segment koristi.

Na koji način stvarate pjesme? Da li one nastaju kroz džeming, ili se više oslanjate na klasično komponovanje?
BB: Svako od nas doprinese sa po tri pjesme na albumu, i tako radimo od početka. Svi pišemo svoje pjesme i pravimo demo snimke zasebno, tako da i nije baš u pitanju klasičan džeming. Kada se, međutim, okupimo i sviramo ih kao bend, one postaju The Aristocrats pjesme, i kombinacije naših pojedinačnih ukrasa stvaraju finalni zvuk benda. Tim procesom se završava svaka kompozicija, i to je ono što se na kraju nađe na albumu.

Znaš li da u Irskoj, preciznije u Korku, postoji bend koji svira na svadbama a koji se zove isto kao i vi?
BB: Ukoliko je to tačno, i ukoliko su i oni nazvali bend na isti način kao i mi, mislim da mladence u Korku sklonije avanturi čekaju uzbudljivi momenti 😉

 

Za kraj, možete li navesti vaše omiljene gitare, bas gitare i bubnjeve?
BB: Kada je u pitanju bas, ja volim da sviram Mike Lull Custom – to je prava stvar. Koristim tri različita Mike Lull modela za The Aristocrats set. Svaki od njih je sjajan iz različitih razloga.
GG: Imam signature gitaru koju proizvodi Charvel: ona je rezultat gotovo dvije godine saradnje sa tim proizvođačem, tako da je to gitara koja mi omogućava da proizvedem svaki zvuk koji mi je potreban koristeći se samo njom. Zaista sam zadovoljan dobijenim, i iskreno ne mogu da zamislim kako bih preživio jedan nastup The Aristocrats bez nje!

Razgovarao: ĐorđepunX