Turska – Švedska – SAD. Koje su melodije i uticaji iz ove tri zemlje sa kojima ste blisko povezani, najviše uticali na Vas?
Mislim da su na mene uticali samo ljudi uopšte, kao i oni iz svijeta muzike koji su me nekako privukli, prije nego umjetničke i muzičke forme zemalja. Mislim da je sviranje, primjera radi sa turskim muzičarima nekako uticalo na mene više nego muzika Turske. Ne znam ništa o tradicionalnoj muzici, ne znam turske narodne pjesme ili švedske narodne pjesme i tradiciju. Nikada me to nije interesovalo. Raspoloženja i vibracije su ono što je uticalo na mene.
Kakvi su bili Vaši muzički počeci i kako je tekla tranzicija ka džezu? Zašto ste se odlučili za saksofon?
U tim ranim godinama dok sam preslušavao muziku, nekako sam uvijek volio saksofon. Kao recimo solo na saksu u Lu Ridovoj numeri Walk on the Wild Side ili u Waiting on a Friend, Roling Stounsa. Onda sam počeo da slušam ska koji ima puno saksofona u sebi. Nakon toga sam počeo istraživati ko sve svira taj instrument… A onda je sve počelo.
Vaša muzika je dokaz da žanrovi ne postoje i da je muzika živa stvar. Šta Vas najviše inspiriše i šta pokušavate prenijeti Vašim slušaocima?
Za mene je to zaista „muzika (sadašnjeg) trenutka“. To je ujedno i slogan koji koristimo u našoj izdavačkoj kući Nublu Records i klubu istog imena. Mislim da je veoma interesantno svirati muziku i proizvoditi zvuk koji vam je važan u datom trenutku. Postoji toliko dobre muzike iz prošlosti koja je već napravljena veličanstveno, i jako bi mi bilo čudno da je kopiram. Biti 100% svoj je ono što omogućava stvaranje muzike sadašnjeg trenutka.
Negdje sam pročitao da ste vaš blend muzike nazvali Nublu. Šta znači ta riječ?
Haha… Nublu je upravo to. Želio sam ime za muziku koju smo moji prijatelji i ja izvodili 2002. godine kada sam osnovao klub. Naša muzika je imala elemente džeza, elektronike, trip hopa, hip hopa, hausa itd. Miksali smo stilove u jedan, tako da sam trebao ime za njega.
Dosta o turskoj muzici sam saznao kroz Fatih Akinov dokumentarac „Crossing the Bridge“. Onda sam malo istraživao i pronašao mnogo odličnih umjetnika u toj zemlji. Iako ne živite tamo, možete li nam reći nešto o današnjoj muzici te zemlje?
Istanbulska scena je eksplodirala. Puno je odličnih sastava i muzičara koji prave autorsku muziku i kombinuju sve vrste stilova. Ayyka gaye su akyol, Dilara, Ezhel su samo neki od tih kul bendova. I naravno moji bendovi Istanbul Sessions i Wonderland.
Svirali ste sa raznovrsnim muzičarima. Od džeza do rokenrola, Erica Trufaza do Red Hot Chilli Peppersa. Kako odlučujete sa kim da sarađujete i šta naučite iz ovih iskustava?
Nekako se te stvari jednostavno dese. Ništa nije planirano. Uvijek je to pravo vrijeme i pravi trenutak, baš kao kada sam upoznao RHCP ili Trufaza na primjer. Volim da sviram u različitim situacijama i postavljam sebi izazove. U posljednje vrijeme, posebno u Turskoj, puno sviram sa DJ-evima. To je veoma kul.
Prije par godina gledajući Vaš nastup u Beogradu bilo je zanimljivo vidjeti lokalne muzičare kada su se pridružili Vašem bendu. Je li to dio svakog koncerta?
Ne svakog, ali volim tako da radim. To je lijep način da se upoznate sa lokalcima i osjetite njih i njihovu muziku. Moja muzika je muzika otvorenog uma. Zato i funkcioniše.
Osnovali ste muzičku izdavačku kuću. Osim Vaših projekata objavljujete dosta zanimljivih imena. Kako birate koga objaviti?
Do sada su za Nublu Records objavljivani ljudi koji su svirali u Nublu klubu. Tako da je to u stvari prijateljsko okupljanje. San mi je da naša etiketa raste i objavljuje mnogo više izdanja, ali opet se dolazi do pitanja novca itd. No, radimo i dalje.
Pomenuli smo već klubove u Njujorku i Istanbulu. Recite nam nešto o toj avanturi.
Iskren da budem oduzima mi puno vremena i energije. No, zabavno je i izazovno. To je nešto što sam započeo i sada jednostavno moram da nastavim sa tim. Trenutno nemam klub u Istanbulu, ali sam ga vodio pet godina. U Njujorku postoje tri: Nublu, Nublu klasik i Studio 151. To je zaista avantura. Veoma zahtjevna avantura.
Festival? Je li on samo prirodan nastavak tih avantura sa etiketom i klubovima?
Da. Radim Nublu festival svake godine u Sao Paolu u Brazilu. Ove godine je njegovo deseto izdanje. Takođe radim Nublu džezfest svake godine u Nju Jorku. Nekoliko godina sam održavao festival u Istanbulu i ove godine pokušavamo da nađemo sponzore za novo izdanje.
DL