Kako su izgledali vaši počeci? Da li sebe i dalje vidite kao pank bend ili kao rok bend koji sada već puni arene?
Počeli smo da sviramo u raznim bendovima krajem 70-ih kada smo se identifikovali sa energijom i idejama pank rok pokreta, inspirisali su nas bendovi poput The Clash, The Damned, The Ramones, UK Subs itd. Te ideje su i dalje važne za nas. Još uvijek smo nezavisni, imamo svoju malu izdavačku kuću i buking agenciju, trudimo se da se prema publici ophodimo sa poštovanjem i da cijene naših majica i karata za koncerte budu prihvatljive, volimo da sviramo i u klubovima i na privatnim događajima za malobrojnu publiku itd. Naravno, mnoge stvari su se promijenile u odnosu na početak naše karijere, ali i dalje imamo jake spone sa korjenima – kako god nazvali to što mi sada radimo.
Ime vašeg benda kao da ukazuje na to da je u vašoj zemlji poprilično dosadno. Kada sam razgovarao sa ekipom iz benda Spermbirds, rekli su mi da je njihov Kajzerslautern užasno dosadan grad. Danas je Njemačka jedan od najvećih turističkih centara u svijetu, međutim da li je i dalje dosadna ili ipak ima i zabave?
Toten Hose je izraz koji na Njemačkom predstavlja nešto dosadno, situaciju u kojoj se ništa ne dešava itd. Kada smo počinjali sa radom nismo umjeli da sviramo, tako da smo smatrali da je to ime prikladno, a odražavalo je i to što sebe nismo doživljavali previše ozbiljno, što je takođe jedna od ideja pank roka. Njemačka generalno? Može se naći mnogo zabave, ali i smoriti na smrt, pretpostavljam da zavisi od pojedinca.
Na koncertima često obrađujete pjesme drugih autora, a imate i dva albuma sa obradama. Kako ste se odlučili baš za te odabrane stvari?
Za albume Learning English – Lesson 1 i Learning English – Lesson 2 smo odabrali neke od naših omiljenih pank pjesama svih vremena i snimili ih sa tipovima koji su ih zapravo i napisali, na primjer Blitzkrieg Bop sa Džoi Ramoneom, Smash It Up sa Captain Sensibleom iz The Damned, “California Uber Alles” sa Dželom Biafrom itd. Bilo je lako odabrati te pjesme, jer su nam one uvijek značile.
Svirali ste sa mnogim bendovima i imate mnogo prijatelja među muzičarima. Sjećate li se nekog koncerta koji ste odsvirali a koji je bio poseban iz nekog razloga?
Bilo je mnogo nezaboravnih koncerata! Jedan od najboljih ikad smo odsvirali na sred ulice u centru Buenos Airesa, a koji je najavljen svega par sati ranije putem interneta. Očekivali smo par stotina ljudi, a pojavilo se više hiljada i bilo je ludilo! Najimpresivnije iskustvo sa nekim drugim bendom se takođe vezuje za Buenos Aires, kada su Ramonsi pozvali nas i Igi Popa da sviramo sa njima na koncertu koji je bio planiran kao njihov poslednji zvanični nastup, na Stadionu River Plate 1996. godine. Ramonsi imaju status super-heroja u Argentini, tako da svirati sa njima i gledati ih pred 50.000 euforičnih Argentinaca je bilo ludo!
Imate posebnu vezu sa fanovima u Južnoj Americi, koji vas iskreno obožavaju?
Najvažnija zemlja za nas kada je u pitanju Južna Amerika je Argentina, imamo veoma poseban odnos sa tamošnjom publikom. Prvi put smo svirali u Argentini 1992. Energija je nevjerovatna! Imamo tamo veoma dobre prijatelje i doživjeli smo nezaboravne stvari. Iz Argentine smo prokrčili put ka mnogim drugim zemljama Južne Amerike, kao što su Čile, Kolumbija, Peru, Paragvaj, Meksiko, mnogo toga nam se dopada tamo, energija i stavovi ljudi, a izgleda da se i mi njima dopadamo.
Poznati ste kao bend koji zastupa vrijednosti antifašizma. Šta mislite o jačanju desnice u svijetu danas?
Rasizam, anti-semitizam i kršenje ljudskih prava su veliki problem u mnogim djelovima svijeta, uključujući Evropu i Njemačku. Demokratija je takođe ugrožena teorijama zavjere, turbo kapitalizmom i željom za „jakim liderom”, tako da je važno da se svi založe za demokratiju i ljudska prava, jer, kako mi u Njemačkoj nažalost znamo i previše dobro, ukoliko dozvolite da slične tendencije uzmu maha posledice će biti katastrofalne.
Fortuna Dusseldorf je klub za koji navijate. Prije nekoliko godina ste čak i pomogli klub, a i nedavno smo mogli vidjeti da idete na utakmice – dakle i dalje volite fudbal?
Da, volimo fudbal kao sport i navijači smo našeg lokalnog kluba Fortuna. Campino, naš pjevač, je uz to od djetinjstva navijač Liverpula. Međutim, u fudbalu generalno ima mnogo tendencija koje mi se uopšte ne dopadaju. Koncentracija ogromnog dijela novca na nekolicinu većih klubova ga je učinila više nalik na predstavu nego na sportsko takmičenje, tu su diktature kao što je Abu Dabi koje zatvaraju ljude koji kritikuju njihovu vladu a koje ulažu milione u klubove kao što je Manchester City i svima je to ok, a tu su i neki klubovi koji otvoreno krše pravila finansijskog fer pleja itd.
Nikada niste svirali na Balkanu, a nalazimo se u blizini. Hoće li se to promijeniti?
Svirali smo u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, ali imaš pravo, nije nas odavno bilo u vašim krajevima, to bi možda mogli da promijenimo!
Kako ste se odlučili na snimanje Das Mädchen aus Rottweil?
Kada smo bili na turneji, na putu do Slovenije, negdje u ruralnom dijelu Austrije smo se zaustavili da pojedemo nešto i svi smo se zaljubili u kćerku vlasnika restorana. Kasnije smo zaboravili i ime grada i gdje se nalazio, tako da smo radnju premjestili u gradić po imenu Rotvel u jugozapadnom dijelu Njemačke i napisali tekst o tome.
Na kraju, možete li mi reći nešto više o mom ličnom Hosen favoritu, pjesmi Schön sein?
Zanimljivo da ti je to omiljena pjesma! Tekst je ironičan, govori o želji mnogih da budu ljepši i bitniji nego što to zaista jesu, o čežnji za stvarima koje svi žele a nikom zapravo nisu neophodne.
Hvala na intervjuu, pozdrav iz Crne Gore!
Hvala na interesovanju za naš rad!
razgovarao: ĐorđepunX