Kada je najavljeno da je izašao novi AF, rekao sam – neka sačeka. Međutim bacio sam album na fleš i odslušao ga više puta tokom puta Nikšić-Podgorica i nazad i još u par navrata kući, jer traje pola sata. Šta očekivati od kumova hardcorea ili očeva crossovera, kako hoćete. Furiozna albumčina, melodična, agresivna, krosoverska svakako. U čak 14 pjesama sažeti su svi žanrovi – od blasta, d-beata, preko klasičnog metalskog breakbeata, pankerisanja, old schoola, doublebasea, trasha sve upakovano sa mjerom i kako najbolje znaju. Cover albuma koji je odradio je Sean Taggart (Crumbsuckers, Whiplash) je još jedan plus za album. Autor je ujedno i crtao cover za Cause for alarm. Može se voditi debata oko ovog ostvarenja, ali ovo je definitivno kvalitetan album za matore korere, solidno produciran, odlično odsviran i otpjevan. Ako Rogerovo pjevanje zovemo pjevanje. Pečat koji je obilježio album je Pokey Mo, bubnjar koji je izveo svaku moguću varijaciju ritmova znanih u alternativnim žanrovima. Kratka školica kako se svira ovakva muzika i kako različite ideje doprinose cijeloj slici i energiji albuma. Drugo su gitarske solaže, a tu je još jedan majstor – Craig Silverman. Tekstovi, opet stari znalci. Od ličnih tema, tekstova o samoći i pojedincu, do društva i društveno socijalnih i političkkih tema. Tu je i red sjetnih pjesama o New Yorku i CBGB-ju (Anti-social, I remember, Isolated, AF stomp, In my blood…). Album je izdao Nuclear blast. Neka nam poživi Agnostic Front, jer ovakvi albumi i poruke uvijek trebaju sceni worldwide.
ĐorđepunX