Duncan Redmonds je veoma zauzet ove godine. Za one koji ne znaju, bubnjar Toy Dollsa, pjevač i bubnjar Snuffa, a evo aktuelan je i sa ponovo oformljenim Guns n wankersima.
Dakle imamo dva albuma na kojima se pojavljuje ovaj čovjek i koja izlaze gotovo identično, svaki sa svojom prepoznatljivom pričom. Za početak oba albuma su klasik zvuk bendova, nema puno promjene, štaviše Toy dollsi su se više približili nekom zvuku albuma iz devedesetih. Ipak glavni baja Dollsa je Olga, gitarista, pjevač, frontmen, tekstopisac i sve u vezi s ovim bendom. Napravio je još jedan album na kojem se puno radilo. Prateći ovaj omiljeni bend, ne vidim zašto se toliko čekalo i radilo na njemu. Čak sam misleći koliko ga sređuje biti neka limunada. Album je čist, jasan, odlično isproduciran a Olgin glas zvuči perfektno. To je vidno poboljšanje u odnosu na recimo prethodna dva albuma. Teme su i dalje zajebantske, sa puno pank gitarske virtuoznosti. Čovjek jede gitaru i sola su nestvarna za pank svirku. Da se ne prestaje sa zaštitnim znakom postarala se obrada instrumentala “El cumbanchero”. Instrumental Rafael Hernández Marína, a proslavio ga je i Tito Puente kasnije. Šta reći o tekstovima osim da se nastavlja zajebancija tipa Arthur Clarks dark horse kao i Richard Claydermans creep. Tu su još Benny the boxer, Senor Benidorm, Christines clothes, Knickers off in Mykonos, Waffle woman, The laptop lifter, Shes a worthy ticket, Until next time i tri karaoke verzije pjesama. Album koji obavezno treba vrtjeti duže vremena. Pun pogodak. A turneja povodom 40 godina benda je brutalna, ipak ja uporno uspjevam da ih preskočim.
ĐorđepunX