„All of our lives we did what was right …“ Kažu da Daron Malakian drži baklju System of a Down. Samo je pjevač istoimenog benda bio aktivniji od kada je bend zašutio, basista i bubnjar se ne čuju mnogo, a Daron, evo, objavljuje solo sa Scars on Brodaway koji miriše na System of a Down. „Dictator“ ipak nije baš kao SOAD. Ipak je to drugačiji bend, i ono što rekoh da „miriše“, to uzmite kao pozitivnu kritiku, pohvalu, mada je i normalno da će ćovjek njegovati svoj stil. Mnogi su na silu nastojali da rade nešto drugo bježeći od sebe ili želeći nešto novo da iskuse, iako im to ne leži, ne ide, pa su ili propadali ili vraćali se na ono što dobro rade. Daron Malakian dobro radi ovo što radi. „Nobody hates you more than I do, nobody likes you more than you do“. Igra riječima, preplitanje prstima po vratu gitare i iščašeno plesanje po bini, sve je tu, mada mnogo smirenije i fokusiranije. Godine su to i iskustvo. Čovjek osjeća potrebu da svoju poruku prenese što jednostavnije i što shvatljivije, zato je i „Dictator“ mnogo prijemćiviji album, te su pri početku jače stvari, a kako se približava kraju, pjesme su smirenije, ali nabijenije porukama. „Silence leads to violence“. Album je, koliko razumijem, o politici, diktaturi, nasilju, izvrtanju religije, i generalnom životu u zemlji njegovih roditelja (Jermenija, jeli?) „I don’t need a Dictator to control me. I don’ need an invador to destroy me.“ Mada, iako je on mislio na postojbinu svojih roditelja, paralele mogu da se povuku sa svakom zemljom, možemo da se povežemo, tako da „Dictator“ ima tu univerzalnu notu sa kojom će se saosjećati barem pola planete.
Album je … upečatljiv. Nakon prvih par preslušavanja, album mi je odmah legao muzički, ali to je samo površno posmatranje kompletne predstave. Tek kada sam upio tekstove, uklopio ih u cijelu sliku, uvidio da je Daron i te kako pazio da uklopi tekst i muziku za najveći efekat, tek onda me pogodilo koliko je ovo jak proizvod iz ideje jednog čovjeka („… all these images in my mind“). Velika prednost je u tome što Daron vrlo jasno izgovara svaku riječ, ne mumla nego je potpuno razgovjetan i lako je razumjeti pjesme bez da se drže tekstovi ispred očiju, a budimo iskreni, koliko ljudi danas čita tekstove(?).
„There are some people that are crazy, they got demons in their heads …“ „I’m so happy that you’re with me, it just feels good to be free. There’s no egos, it is just you, it is just me“. Ovo su riječi koje ukazuju na suštinu čovjeka. Ako niste već, poslušajte ga, ili mu dajte još jednu šansu jer zaslužuje.
Nikola Franquelli