Led Zeppelin su 1980. godine prekinuli sa radom, zbog smrti njihovog bubnjara Džona Bonama – ,,Bonza’’. Taj tragični trenutak označio je kraj rada možda i najvećeg (uz Deep Purple) hard rock benda, i to u trenutku kada je grupa uspješno odoljela pojavi nekih novih trendova u muzici i sa ,,In Through the Out Door’’ opstala, za razliku od većine bendova sličnog usmjerenja. Dvije godine nakon Bonzove smrti ,,izbacili’’ su oproštajni album ,,Coda’’, sastavljen od neobjavljenih stvari koje su snimane u periodu od 1968. do 1978. godine. ’’Coda’’ je album koji je upravo posvećen Bonzu – jednom od najboljih bubnjara svih vremena, koji je dio te elite koju čine Keith Moon, Ginger Baker, Ian Paice, Phil Taylor, Nick Mason, Cozy Powell… Međutim, energija, stil i ,,način’’ na koji je obavljao svoj posao činili su ga posebnim, jedinstvenim u odnosu na sve velikane. I u samim ,,Cepelinima’’, Bonham je imao ništa manje važnu ulogu u odnosu na Pejdža, Planta ili Džonsa. Uostalom, bend se nikada nije oporavio nakon njegove smrti…
U današnjem vremenu svakako zvuči nevjerovatno da je neko ko je bio u svjetskom vrhu prestao sa radom zbog smrti svog člana benda. Solo karijere Planta i Pejdža nikada se nijesu ni primakle dometima Led Zeppelina.
Kako neko zapisa povodom albuma ,,Coda’’- ,,bolje su i ove krhotine Zeppelina nego mjesecima uvježbavani, a kasnije mjesecima snimani albumi pojedinih značajnih bendova’’.
Iako zaista donosi ,,krhotine’’ i u neku ruku odbačene stvari, iako je pretrpio brojne kritike da je konfuzan, neubjedljiv, najgori, ‘’Coda’’ je – Led Zeppelin, i donosi taj zvuk i energiju. I sjećanje na ,,Bonza”…