Negdje oko Olimpijskih igara u Sarajevu konačno smo uhvatili kopču sa svijetom. Kao zaštitni znak ponosno smo turistima poturali Vučka i ploče dvadesettrogodišnje Jadranke Stojaković. Tačno u to vrijeme jedna Tuzlanka zapjevala je „Mače moje ti si bog, ne znam šta bih ja bez tvog…“ i prodala preko milion ploča od Vardara pa do Triglava. Oni pronicljiviji su shvatili da je đavo ponio i šalu i srednji stalež koji je mahom bio kupac njenih long plejki zavijenih u treši omote. Sa šljokicama, naravno. U prodavnicama široke potrošnje. Ako to i nije bilo dovoljno znakovito, o(p)stanak Fahrete, a odlazak Jadranke, svakako jeste. Tog momenta, bili smo spremni za naredno poglavlje
Dok se Breni kao Ultronu, nejaka, i u sebe zagledana pop-rok bratija nije mogla suprotstaviti, njenim prethodnicima (od kojih su neki predstavljeni na ovim zidovima) su se smijali u lice. Nesvjesni svoje nemoći pred ovom tihom vojskom, nijesu dovoljno dobro slušali Jella Biafru koji je vikao: „Ne mrzite medije, postanite medij!“.
Jedan od zaštitnih znakova te vojske – banalni i groteskni omoti singlova – postali su medij za sebe. Neko je to ukapirao. I iskoristio. Ako samo malo stanete, shvatićete da su nam u mislima jedni pored drugih Storm Torgersonov „Dark Side…“, Haworth-Blakeov „Sgt pepper“ i čekinjasti listovi Savete Jovanović na singlici „Lažno je lažno sve što je tvoje“.
Iz različitih razloga su nam u glavi, ali su ipak tu.
Štancovani u danas nestvarnim tiražima, ovi ex-yu omoti, ispred kojih se danas bezmalo svi smijemo kao ispred dobrih karikatura njihovih autora, postali su ogledalo ne samo njihove publike, već jedne zemlje i nekoliko naroda (i narodnosti). Uljuljkani u priče da smo nekada imali treću rokenrol scenu na svijetu, nijesmo ni osjetili da Fahreta i dalje puni stadione i štrči kao podsjetnik nekog „boljeg“ nekad, a likovi sa omota ploča žive u našim ulazima, hodaju našim ulicama i prilično utiču na naše živote.
Upravo zbog ovoga moraju se ispričati neke ljepše i značajnije priče. Onu o Jadranki smo gledali zajedno prošle godine. Ove gledamo priče o Evi Braun, Vranjkoviću, Dubiozi, Buldožeru, Manjifiku, Mladenoviću… Jer to su priče koje nas čine boljim mjestom.
Vidimo se na Rokumentarnim danima!