Danas se navršava šest godina od smrti Džoa Stramera, vode legendarne britanske pank grupe “The Clash”. Njegov “brat po oružju” Mik Džons u intervjuu magazinu “The Sun” kaže da ima najbolje mišljenje o Strameru, iako ga je veoma pogodio odlazak iz benda.
– Džo nas je napustio 22. decembra 2002. Njegova smrt je slicna gubitku Alberta Ajnštajna. Cuvao je sve te silne informacije u svojoj glavi. Od kada je on otišao, niko više ne može da nam ih isprica “, rekao je bivši gitarista i pjevac grupe “The Clash”.
– Niko nije pisao kao Džo. Bio je fantastican pjesnik i pisac. Njegova smrt je strašan gubitak. Bio je zainteresovan za sve što se dešava oko njega, pravi covjek iz naroda. Imao je svoje mane, kao i svi, ali sam ga slijedio – kaže Džons.
Zajedno sa basistom Polom Simonom i bubnjarima Toperom Hedonom i Terijem Cajmsom, Džo Stramer i Mik Džons cinili su najljuci, najpolitickiji, najsvestraniji i najinspirativniji bend pank ere. Grupa “The Clash” je oformljena 1976, a ako se uzme u obzir da je Džons “najuren” iz benda 1983, njegova naklonost prema Strameru je zaista dirljiva. Iako je sve do sada osjecanja cuvao samo za sebe, Mik konacno priznaje da ga je napuštanje benda jako povrijedilo: “Bilo je bolno. Bio je to moj bend.” U godinama izmedu Mikovog odlaska iz benda i Džoove smrti njih dvojica su se izmirili i cak poceli da pricaju o ponovnom okupljanju. Medutim, Stramer je iznenada preminuo od srcanog udara.
– Bili smo blizu dogovora da uradimo nešto. Trebalo je da budemo primljeni u “Kucu slavnih rokenrola” i pricali smo o ponovnom okupljanju. Džo i ja smo željeli to da uradimo. Pol nije bio zainteresovan, pa smo pokušavali da ga ubijedimo. Skoro smo bili blizu dogovora, kada je Džo iznenada umro – otkriva Džons.
– Posljednju šansu da sviram sa njim imao sam 2002. godine na dobrotvornom koncertu posvecenom londonskim vatrogascima. Tada to nije izgledalo kao neki znacajan dogadaj, ali je bilo jako poeticno i emotivno. Bila je to naša prva zajednicka svirka nakon 19 godina, a nijesmo slutili da ce biti i posljednja.
“The Clash” su nakon odlaska Mika Džonsa snimili još jedan studijski album – “Cut The Crap”. Kritika je ovo ostvarenje sasjekla u korijenu, a bend je uskoro, pocetkom 1986, prestao da postoji.
– Imam porodicu, ali je muzika moj život. Pun sam entuzijazma kao i nekad. Postoji veca ljubav prema grupi “The Clash” nego prije. Tužno, svi su poludjeli za “The Clashom” kada je Džo umro. Zaista volim taj bend. Možete izbaciti covjeka iz “The Clasha”, ali ne možete izbaciti “The Clash” iz covjeka – zakljucuje on.
– Džo nas je napustio 22. decembra 2002. Njegova smrt je slicna gubitku Alberta Ajnštajna. Cuvao je sve te silne informacije u svojoj glavi. Od kada je on otišao, niko više ne može da nam ih isprica “, rekao je bivši gitarista i pjevac grupe “The Clash”.
– Niko nije pisao kao Džo. Bio je fantastican pjesnik i pisac. Njegova smrt je strašan gubitak. Bio je zainteresovan za sve što se dešava oko njega, pravi covjek iz naroda. Imao je svoje mane, kao i svi, ali sam ga slijedio – kaže Džons.
Zajedno sa basistom Polom Simonom i bubnjarima Toperom Hedonom i Terijem Cajmsom, Džo Stramer i Mik Džons cinili su najljuci, najpolitickiji, najsvestraniji i najinspirativniji bend pank ere. Grupa “The Clash” je oformljena 1976, a ako se uzme u obzir da je Džons “najuren” iz benda 1983, njegova naklonost prema Strameru je zaista dirljiva. Iako je sve do sada osjecanja cuvao samo za sebe, Mik konacno priznaje da ga je napuštanje benda jako povrijedilo: “Bilo je bolno. Bio je to moj bend.” U godinama izmedu Mikovog odlaska iz benda i Džoove smrti njih dvojica su se izmirili i cak poceli da pricaju o ponovnom okupljanju. Medutim, Stramer je iznenada preminuo od srcanog udara.
– Bili smo blizu dogovora da uradimo nešto. Trebalo je da budemo primljeni u “Kucu slavnih rokenrola” i pricali smo o ponovnom okupljanju. Džo i ja smo željeli to da uradimo. Pol nije bio zainteresovan, pa smo pokušavali da ga ubijedimo. Skoro smo bili blizu dogovora, kada je Džo iznenada umro – otkriva Džons.
– Posljednju šansu da sviram sa njim imao sam 2002. godine na dobrotvornom koncertu posvecenom londonskim vatrogascima. Tada to nije izgledalo kao neki znacajan dogadaj, ali je bilo jako poeticno i emotivno. Bila je to naša prva zajednicka svirka nakon 19 godina, a nijesmo slutili da ce biti i posljednja.
“The Clash” su nakon odlaska Mika Džonsa snimili još jedan studijski album – “Cut The Crap”. Kritika je ovo ostvarenje sasjekla u korijenu, a bend je uskoro, pocetkom 1986, prestao da postoji.
– Imam porodicu, ali je muzika moj život. Pun sam entuzijazma kao i nekad. Postoji veca ljubav prema grupi “The Clash” nego prije. Tužno, svi su poludjeli za “The Clashom” kada je Džo umro. Zaista volim taj bend. Možete izbaciti covjeka iz “The Clasha”, ali ne možete izbaciti “The Clash” iz covjeka – zakljucuje on.
(Mondo)