40 godina od ,,Ritchie Blackmore’s Rainbow’’ – album koji je ,,produžio život’’ hard-roku

Rainbow - Ritchie Blackmores Rainbow 1975 front cover

Rainbow - Ritchie Blackmores Rainbow 1975 front coverKada je Ričiju Blekmoru dosadilo da se ,,preganja” sa Dejvidom Koverdejlom i Džonom Lordom, kao i novim vjetrovima koji su duvali u Deep Purple, formirao je bend u kojem će njegove ideje biti do kraja sprovedene u djelo.

Kao pionir onoga što zovemo hard-rock Blekmor je tako i vidio tu muziku, u svom pravom i beskompromisnom obliku, bez pretjeranih upliva drugih muzičkih pravaca koji bi joj oduzeli snagu i autentičnost. Na tragu svog prvavovjernog stava formirao je bend Rainbow, koji će u godinama kada su stasavali i popularisali se neki drugi pravci, sačuvati ovu vrstu muzike u svom izvornom obliku. Blackmore će to raditi vrlo efikasno, često mijenjajući postavu i one čije se razmišljanje kosilo sa njegovim, vjerujući u sebe i snagu svog autoriteta.
Prvi album grupe Rainbow pod nazivom ,,Ritchie Blackmore’s Rainbow” ovih dana puni 40 godina. Pred Blekmorom su ovdje bile nekolike dileme i zadatka. Prvo, valjalo je napraviti neku priču koja se u mnogim motivima razlikuje od Deep Purple, kako bi pred javnošću, a i pred sobom imao potvrdu da je bio u pravu kada se razišao sa njima, a naročito je bilo važno da taj album bude makar približnog kvaliteta sa onim što su pripremali u Parplu sa novim gitaristom Tomijem Bolinom. I Blackmore će svakako uspjeti, album ,,Ritchie Blackmore’s Rainbow” bio je jedan od najboljih debija u istoriji rokenrola, i zaista je donio novu snagu i vrijednost na rokenrol sceni, a što je za njega možda bilo i važnije u mnogim segmentima je bio bolji od Parplovog ,,Come taste the Band” koji će izaći u oktobru iste godine. Album ,,Ritchie Blackmore’s Rainbow” je prosto ,,napumpan” suvim kvalitetom i stvarima koje će ,,na prvu” skrenuti pažnju javnosti, a do punog izražaja će doći Roni Džejms Dio, njegov raskošan pjesnički talenat i besprekoran vokal. Već na otvaranju albuma imamo antologijsku ,,Man On The Silver Mountain”, prožetu već legendarnim toliko upečatljivim Blekmorovim rifovima. Kao rijetko koja stvar, ona će prevazići ,,sebe”, i u budućnosti u live nastupima, tokom višeminutnih izvođenja imati svoja druga lica, nadogradnje i naročito ubrzanja. Naravno, ”Rainbow” će se na ovom albumu osloniti na provjerene hard – rok ideje, na teme koje se drže ,,zadatog” i to izraziti u ,,prašenjima” na ,,Self portrait”, ,,Black Sheep Of The Family”, ”Snake Charmer” i ,,If You Don’t Like Rock n’ Roll” gdje će do izražaja doći i osporavani bubnjar Gary Driscoll, koga će u bendu vrlo brzo zamijeniti jedan Cozy Powell. Međutim, ono po čemu će ,,Rainbow” odudarati od drugih, i na čemu će graditi svoju prepoznatljivost, dobili smo u pjesmama koje su do današnjih dana čvrsto uzidane u temelje rokenrola, i to su u prvom redu, osim ,,Man On The Silver Mountain”, stvari poput ,,Catch the Rainbow”, ”Temple of the King” i ,,Sixteenth Century Greensleeves”. Pečat na album stavio je instrumental ,,Still I’m Sad”, koji je samo bio demonstracija sviračke moći benda.
Bilo je uvijek tih nadgornjavanja i prepirki oko najboljih u hard roku, Parpl ili Cepelini, Rainbow, Whitesnake, AC/DC, Uriah Heep ili Grand Funk Railroad. I sam sam često bio dio tih rasprava, i moj stav je tu vrlo jasan – najbolji su oni bendovi u kojima se ,,pitao” Ritchie Blackmore, po svemu jedan od trojice najvećih gitarista svih vremena. Vrijednost ovoga albuma je višestruka, on će bukvalno biti jedan od presudnih momenata koji će produžiti život hard-roku, kada su na izdisaju bili Deep Purple i Led Zeppelin i kada se probijala neka druga muzika. Svakako da je njegova vrijednost, kao i ukupno benda Rainbow, u tome što će iz toga početkom osamdesetih da se rodi novi, čvršći i žešći zvuk.

P.S.
Nadam se da će ovaj tekst biti i skroman doprinos iznenadno naraslom interesovanju naše javnosti za hard-rok muziku, koja je prouzrokovana otvaranjem ,,Hard rock cafe-a” u Podgorici (!!?) Sada već na stotine njih diše i ,,đuska” u ritmu hard-roka, stotine njih koji će se okrenuti rokenrolu, a sa gnušanjem odbaciti svoj dosadašnji muzički repertoar koji se kretao ,,u krugu” turbo folka i ovdašnjih domoljubno- partijskih muzičara.

Jole Vučurović

{youtube}JNvzNrgvqRg{/youtube}