Majkl Madsen, glumac najpoznatiji po ulogama u filmovima Kventina Tarantina Reservoir Dogs, Kill Bill Vol. 1 i 2, The Hateful Eight i Once Upon a Time in Hollywood, preminuo je u četvrtak ujutru. Imao je 67 godina.
Zamjenici šerifa su ga zatekli onesviješćenog u njegovoj kući u Malibuu. Proglašen je mrtvim u 8:25 časova, potvrdio je portparol šerifove kancelarije okruga Los Anđeles za The Hollywood Reporter.
Njegova zastupnica iz kompanije EMR Media Entertainment, Liz Rodrigez, izjavila je za THR da je glumac doživio srčani udar.”
Zvanična biografija Madsena navodi da je „balansirao između intenziteta i introspekcije… bilo da izgovara jezivu repliku ili tiho hvata trenutak iza kamere, njegova posvećenost pripovijedanju ostala je konstantna. U svaku ulogu unosio je i oštrinu i dušu, a njegov trajni uticaj na američku kinematografiju je neosporan.“
Njegova filmografija osim pomenutih kultnih filmova uključuje i naslove kao što su WarGames (1983), The Natural (1984), The Doors (1991), Thelma & Louise (1991), Free Willy (1993), Species (1995), Mulholland Falls (1996), Donnie Brasco (1997), Die Another Day (2002), Sin City (2005) i Scary Movie 4 (2006). Na IMDb-u ima čak 346 uloga od ranih 1980-ih do danas. Glumio je 2012. godine i u crnogorskom ostvarenju Ace of Spades: Bad Destiny, režisera Draška Đurovića.
Majkl je rođen u Čikagu 25. septembra 1957. kao jedno od troje djece. Otac Kalvin bio je vatrogasac, a majka Elejn književnica koja je kasnije postala rediteljka i osvojila Emi nagradu 1983. godine za dokumentarac Better Than It Has to Be, o istoriji snimanja filmova u Čikagu.
Inspiraciju je pronašao u Robertu Mičamu u ratnom filmu Heaven Knows, Mr. Allison (1957). Glumu je započeo u čikaškom Steppenwolf Theatre Company, gdje ga je mentorisao Džon Malkovič.
Nakon preseljenja u Los Anđeles, radio je kao mehaničar na pumpi u Beverli Hilsu. Prvu televizijsku ulogu imao je 1982. u seriji St. Elsewhere, a zatim se pojavio kao policajac u filmu WarGames.
U Tarantinovom debitantskom filmu Reservoir Dogs (1992), dobio je ulogu surovog gospodina Blond. Želio je ulogu gospodina Pink, jer je imao više scena sa Harvijem Kajtelom, ali je ta uloga pripala Stivu Bušemiju. Tarantino mu je rekao: „Ili gospodin Blond ili ništa.“
Za Pulp Fiction (1994) odbio je ulogu Vinsenta Vege, koja je kasnije donijela Džonu Travolti nominaciju za Oskara. Već je bio angažovan da igra Virdžila Erpa u filmu Wyatt Earp.
„Po mom mišljenju, Kventin je najbolji reditelj moje generacije – rame uz rame s Džordžom Stivensom, Hičkokom, Elijom Kazanom,“ rekao je Madsen. „Zahvaljujući toj vezi s Tarantinom, sve što sam radio postalo je veće. Kill Bill je zapečatio tu priču. To je blagoslov, ali i teret – ljudi ne žele da te puste iz te slike.“
„Ako si glumac, želiš da glumiš različite uloge. Ali industrija je postala očajnička, konkurencija brutalna. A društvene mreže su nemilosrdne. Ako tražiš dobro – naći ćeš ga. Ako tražiš loše – i to ćeš naći. Nažalost, većina ljudi traži ono loše.“
Madsen je bio i objavljivani pjesnik, te talentovani fotograf. Njegova knjiga Tears For My Father: Outlaw Thoughts and Poems treba da izađe naredne godine. Tarantino u njenom predgovoru piše: „Za mene, pravo putovanje koje pisac Majkl istražuje jeste šta znači biti muškarac u svijetu u kojem su pojmovi muškosti s kojima smo odrasli – skoro zaboravljeni. Ali da su svi krenuli na put junaka, svi bi postali heroji, zar ne?“
White Hair
By: Michael Madsen
I figure I got
about 10 years left
to chase away
the old man.
I’ve seen him
late at night and
in the morning
after too much whiskey.
That’s wish-key.
Maybe it’s my father
I see or my dead brother.
Each man in his own way
must do this I guess.
The smart ones anyway.
I can still run faster
than a speeding bullet
and I know Superman
had a cigarette
once in a while.
foto: By Gage Skidmore, CC BY-SA 3.0,
https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=41616474