Dylana Doga, treba li pominjati stvorili su italijanski strip autori Tiziano Sclavi i Angelo Stano. Razlog zašto ovim klišeom otvaramo priču, je što se na trideseti rođendan istraživača natprirodnih pojava,valja prisjetiti i njegovih roditelja.
Dvadesetšestog septembra u Italiji se slavi kao rođendan ovog vječitog mladića koji usput ima takočudno zanimanje. Prvi broj ovog kultnog serijala (L’alba dei Morti Viventi) izašao je u Italiji oktobra 1986. godine (iako se često pominje kraj septembra, mi smo se odlučili da je najvjerodostojniji podatak sa SBE oficijelnog sajta). U Jugoslaviji je Dylan Dog na trafike stigao nešto oko godinu dana kasnije, a prva epizoda, nespretno prekrštena u Doktor Ksabaras, ako sjećanje dobro služi obradovala nas je u avgustu 1987. godine. Od tada u mjesečnim intervalima, uz povremene specijale, stizala je pod ruke brojnih poklonika Bonelijevih stripova kojima je mašćenje prsta debelo otisnutom štampom još uvijek bila omiljena sportska disciplina, ali kojima su isto tako dodijale Teksove i Zagorove dosjetke.
Jugoslavija je, reklo bi se iz današnje perspektive, tradicionalno mudro ispratila izlazak ovog heroja u matičnoj zemlj. Upisala se u knjige strip istorije kao drugi „uvoznik” Bonelijevih horor priča iz ulice Krejven. Prvo vanitalijansko izdanje objavili su Francuzi, iako tamo ovaj istraživač nije izazvao ni upola veliko interesovanje kao u Jugoslaviji i onim zemljama koje će kasnije nastajati iz nje.
Avgusta 1987, skoro godinu dana, odnosno nekih 11 epizoda nakon dolaska Dylana na italijanske štandove i ovi domaći stripofili su imali čast da podijele njegove avanture. Dok su u Italiji čitali “Velikog Dijabla”, mi smo prebirali po famoznoj „jedinici” i upoznavali se sa istraživačem neralnog i njegovim nerealnim pomoćnikom i ne shvatajući da smo mu upoznali čak i majku. I oca. Ili, možda nijesmo!
Već od prvog broja vidjelo se da će strip imati brojnu publiku. Ono što se te 1987. nije moglo naslutiti je da će osim u Dnevnikovim specijalnim izdanjima Zlatne serije, Dylana objavljivati sa rijetkim uspjesima i Horus, M Comics, System Comics,Vannini, Slobodna Dalmacija, Ludens, Veseli četvrtak… Ova dva potonja još uvijek održavaju Dylana u centru pažnje čitalačke publike regiona, iako preklapanja epizoda prijete da umore čitaoce i makar jednom izdavaču stešu tiraž.
Upravo u takvoj situaciji, kada se oba izdavača kreću lagano put novih epizoda u kojima su SBE i njegov novi uređivački tim na čellu sa Robertom Recchioniem pokušali da revitalizuju Dylana i njegov svijet, dočekujemo jubilarni rođendan ovog junaka. Poznato nam je već da je inspektor Block otišao u jedva dočekanu penziju, da je naš omiljeni anti-heroj dobio novog „najvećeg neprijatelja”, da se uveliko radi na osavremenjivanju serijala… Uglavnom između onoga što trenutno izlazi kod nas i u Italiji je nekih 35 brojeva, ili dobre tri godine mjesečnog izlaženja. Ritam koji smo prijetili da uhvatimo, u martu 1993. izgubili smo zauvijek. Trećeg trećeg hiljadu devetsto devedeset treće izašao je poslednji broj Dnevnikovog Dylana opet osakaćen prevodom – „Safara” ili u originalu „Gente che scompare”. S obzirom da potražnja preko jadranskog mora za sada nije bog zna kako popravljena, postoji bojazan da dok kod nas izađe jubilarna 361. epizoda kojom se obilježava 30. rođendan našeg junaka, on jednostavno ode u istoriju. Ili, u najboljem slučaju promijeni format, periodiku ili nešto treće.
Kada smo kod jubileja Roberto Recchioni je upravo juče – dvadeset šestog septembra tokom konferencije za novinare povodom 30 godina Dylana najavio Tiziana Sclavija. Povratak starog majstora desiće se u okviru nove serije koja će stati tik uz dosadašnje – Maxie, Gigante, Kolorke… Recchioni je najavio kako je Dylanov kreator nakon dva već odrađena scenarija za regularnu seriju počeo raditi i na trećem kojeg je prekinuo, jer je dobio ovu novu ideju o potpuno zasebnoj ediciji. Fanovi su, iako obradovani povratkom lucidnog Sclavia, skeptični zbog uvođenja novog serijala. Pribojavaju se, valjda, „totalne rasprodaje”!
Kako god bilo, septembar i oktobar su rezervisani za slavlje!
“Posljednji zraci ljeta se polako pretvaraju u tamu, iskonsku boju straha, crnu kao jakna tridesetogodišnjeg Dilana Doga. Baš tako, 26. septembra će naš istražitelj noćnih mora proslaviti svoj 30. rođendan, čime će postati jedan od najdugovječnijih i najuspješnijih junaka kako naše izdavačke kuće, tako i samog italijanskog stripa”, piše na sajtu Dylanove matične kuće.
A šta se dešava u jubilarnom broju. Epizoda „Mater Dolorosa” je svojevrstan nastavak jedne od najboljih priča koju je ovaj serijal iznjedrio. „Mater Morbi” epizoda koju je Recchioni započeo na bolesničkoj postelji, jednom nogom sa one strane života mu je otvorila vrata uredničke kancelarije. Uspjeh ove odlične epizode ne samo da ga je preporučio za vođu kreativnog tima „novog Dylan Doga”, već i donio čast pisanja za sada najjubilarnijeg broja u cijeloj ediciji. A kako je Recchioni vidio nastavak i da li će opravdati očekivanja, da se naslutiti iz još jednog citata sa SBE sajta: “Kada Dilan Dog ponovo osjeti simptome opskurne bolesti koja ga je umalo ubila par godina ranije, shvata da se “Mater Morbi”, majka svih bolesti vratila. Dilan će biti primoran da uroni u more bola, u potrazi za sobom, svojom prošlošću i sadašnjim tajnama”. Izgleda da će se svi koje znamo pojaviti na rođendanu!
Osim ovoga izdanja očekuje nas i „30. Dilan Dog specijal” – druga po redu avantura „Planete mrtvih”, čija radnja se dešava u Londonu budućnosti. Nakon toga već dolazi red na Sklavistiku i priču simboličnog naslova „Posle duge tišine”.
Čini se da su naši prekomorski susjedi skovali dosta lijepih planova. Sada samo treba imati strpljenja i dočekati domaća izdanja, kako bi provjerili da li omiljeni privatni detektiv stara sa šmekom ili je jednostavno i on zreo za penziju.
dl
{jathumbnail off}