Prije deset godina Polly Jean Harvey objavila je osmi album “Let England Shake” i pokupila lovorike. Pod uticajem prvenstveno stanja u svijetu I konstantnih ratova i konflikata, a potom i poezije T.S.Elliota, Harold Pintera, filmova Ken Loacha, muzike The Poguesa i mnogih drugih. Harvey je krenula u moguće najteže putovanje svoje muzičke karijere. “Željela sam da se obračunam sa svijetom u kome živim, u kome svi živimo. Bilo je hitno i važno da te stvari uklopim u pjesme. Oduvijek sam bila zainteresovana za ono što se dešava u svijetu”, rekla je u jednom intervjuu. Uhvatila se u koštac sa ovom često eksploatisanom, ali rijetko valjano obrađenom temom. Kroz price o Engleskoj i brojnim konfliktima od Galipolja na ovamo, pričala je univerzalnu priču. Kako sama kaže cilj joj je bio da ona jednako zvuči u Engleskoj, Bosni ili Iraku. Sudeći po izvanrednom uspjehu materijala, posao je dobro obavila. “Let England Shake” – je prema muzičkim kritičarima najbolji album 2011. godine. Za to da se upravo ovom albumu dodijeli priznanje najboljeg bili su i prestižni magazini Uncut, MOJO i The New Musical Express (NME). Više od 30 medijskih kuća i prodavnica ploča širom svijeta učestvovalo je u ovoj anketi.
| 1. | “Let England Shake” | 3:09 |
|---|---|---|
| 2. | “The Last Living Rose” | 2:21 |
| 3. | “The Glorious Land“ | 3:34 |
| 4. | “The Words That Maketh Murder“ | 3:45 |
| 5. | “All and Everyone” | 5:39 |
| 6. | “On Battleship Hill” | 4:07 |
| 7. | “England” | 3:11 |
| 8. | “In the Dark Places” | 2:59 |
| 9. | “Bitter Branches” | 2:29 |
| 10. | “Hanging in the Wire” | 2:42 |
| 11. | “Written on the Forehead” | 3:39 |
| 12. | “The Colour of the Earth” | 2:33 |