Mnogo drugačiji šmek je donijelo ovogodišnje izdanje Searocka. Promjena starog provjerenog koncepta nekom festival po pravilu donijeće dosta glavobolje. Sumnjam da je drugačije bilo organizatorima nove epizode kotorskog festivala. Ili bolje rečeno solističkog koncerta legendi iz „vjetrovitog grada” – grupe Wilco.
Hvatanje u koštac sa očigledno zahtjevnijom produkcijom, iako je u pitanju nastup jednog benda, za razliku od dosadašnjih izdanja kada su binu dijelili različito profilisani regionalni i svjetski izvođači, nije toliko remetilo koncept i atmosferu Searocka. Više je to činio nedostatak scenografije ljetnje pozornice koja je na neki način za mene postala sastavni dio ovog izvrsnog kotorskog događaja.
Izuzev toga i ne baš pristupačnog i ne baš najboljeg izbora piva, ostalo je bilo za stepenik više od onoga što se očekivalo.
Pisanje bilo kakvog izvještaja sa nastupa bendova kakav je Wilco je zaludna rabota. Gotovo sam siguran da je 80% prisutnih imalo i te kako dobru viziju kako će se noć odvijati, te da se iznenađenja mogu desiti u par pjesama koje će odskočiti od ostalih set listi iste turneje. Onih 20% su došli, malo čuli i prošli i ne pada im na pamet da se dalje bave ovom temom. One koji nijesu mrdnuli dupe da se džabnim prevozom spušte na besplatan koncert jednog ovakvog benda ne treba ni pominjati. Zašto onda uopšte pisati? Zato što je ovo ipak jedan od deset najznačajnijih koncerata svjetskih zvijezda ikada održanih kod nas. Ako ih ima i deset. Ne zabilježiti makar neku nasumičnu misao, bilo bi nepoštovanje nečijeg mukotrpnog rada. Stoga ako se potkrala koja greška, a nemoguće da nije, u prisjećanju sinošnje set liste, komentari su tu, pa ispravljajte još uvijek euforičnog posjetioca 🙂
Došli su, dakle, oni koji vole ono što sklapaju Tweedy i ekipa. Opet je to bila zavidna brojka za mali crnogorski grad. A o onom što ovaj festival i ono što se tokom njegovih priprema i samog trajanja dešava i koliko to znači za grad i njegovu promociju mislim da smo pisali do sada sasvim dovoljno. Onom ko ne vidi da je upravo ova malena ekipa pravi reprezent onoga što bi Kotor trebao da predstavlja, oči ne možeš otvoriti.
Srećom, čini mi se da nema puno takvih.
Solistički nastup u Kotoru smješten između InMusica i prvog gostovanja u Poljskoj na tamošnjem Halfway festu, otvorio je prostor da bend prorešeta znatno duži repertoar. Od početnih, sad već standardnih openera Star Wars turneje poput: Ekg, More, Random name generator, Joke explained, pa kultne Im Trying to Break Your Heart, do Art of Almost razmotalo se prvih pola sata i pokazalo da će Wilcov šareniš iz svih perioda karijere ići do kasno u noć. Upravo ova poslednja, meni i jedna od dražih iz njihove kolekcije, valjda zbog svog izleta u neka tripična, ne toliko Wilcu svojstvena polja je ono što je poguralo naprijed voz pjesama koji je uslijedio.
Pickle Ginger, bitlsoidna Hummingbird, Handshake Drug, Kamera, Where do I begin, Cold Slope,Imposibble Germany… donosile su nijansirana raspoloženja kroz koja je Wilco prolazio poslednje dvije decenije. Via Chicago sa svojim zbunjujućim izletima ritam sekcije je i te kako pokazala ko se sa Wilcom druži po prvi put. Iznenađeni pogledi, poneko upućen ka izlazu. No, velike grupe ljudi u prvim redovima ne odustaju, pa ih bend čašćava sa: Spiders, Jesus etc, Box Full of Letters, Heavy Metal Drummer, Dawned on Me, Late greats i velikim poklonom prije nego će se vratiti na bis.
Uvijek ovi bisovi izgledaju vještački i kao nakalemljeni, a posebno kada su u pitanju grupe Wilcove umjetničke iskrenosti koje se kroz karijeru bore gotovo isključivo svojom muzikom, bez puno naglaska vizuelnog ili marketinškog dijela priče.
U njihovom stilu i komunikacija sa publikom se svodila na par riječi hvale, među kojima je bila i ona upućena neumornom organizatoru Ivanu kome su poklonili California stars.
Publiku su još izbombali nekim numerama koje Star Wars turneja ne donosi na svakom koncertu… Red-Eyed and Blue, Outta Site, Im A Wheel …
Nešto poslije ponoći dva zelena Wilco autobusa su polako napuštala dio oko starog grada. Dok su zujali pored nas iz grupe ispred čuo sam pitanje: „Ko će imati dovoljno ludila ili vizije da ih ponovo dovede u ove krajeve?”
Goran D.