U ovoj rubrici donosimo vam intervjue koji su pripremani za knjigu NESVRSTANI VOL. 2 Đorđija Njunjića. Ona će se jednog dana sigurno naći i na papiru, a u međuvremenu, razgovore sa vrhunskim sagovornicima pročitajte ovdje.
DECEMBAR 2017
SAWA (Sick as we are) je festival koji se održava u Županji, Hrvatska. Tokom godina ugostio je mnoge bendove iz regiona i svijeta, i sve je popularniji među muzičkom zajednicom. SAWA se održava pod „uradi sam“ etikom
Kako je pokrenuta ideja za festival?
Ideja za festival je pokrenuta u zimu 2008/2009. godine. Tada smo već godinama radili koncerte u Županji, a tokom 2006. i 2007. smo doveli preko 50-ak bendova u naše malo selo i nekako smo mislili da smo spremni za korak više. Uvijek smo voljeli posjećivati festivale kao što su onomad Dirty Old Festival u Velikoj, Živjeti Kvalitetnije u Požegi, Mač u lubanji u Slavonskom Brodu i Monteparadiso u Puli. Upoznali smo hrpu ljudi tokom svih ovih godina i htijeli smo pružiti drugima priliku da dođu kod nas i da ih ugostimo, ali i da dovučemo nešto drugačije bendove. Često kažemo, da napravimo festival za sebe i glazbu kakvu volimo prvenstveno, pa ćemo onda okupiti i neku kritičnu masu oko sebe.
Recite nam nešto više o mjestu gdje se održava?
Sick As We Are hardcore punk festival se održava u Županji, Hrvatskoj. Jedan mali gradić kojeg od milja smatramo selom. Na granici je sa Bosnom i Hercegovinom, te nedaleko od granice sa Srbijom i baš zato imamo priliku da promijenimo neke stvari, a jedna od njih je da objedinimo okupljanje regije u Županji i da barem nakratko zaboravimo na granice, države, političare i sve ono što nas pokušava kočiti da funkcioniramo normalno kao jedan kolektiv na sceni. Županja ima otprilike 10.000 stanovnika, a sami festival se do sada održao na tri lokacije, od Multikulturnog centra, preko Hipodroma u Županji i zadnjih godina na samom Gradskom kupalištu Poloji, uz rijeku Savu. Uvijek pokušavamo eksperimentirati i mijenjati stvari kako posjetiteljima, ali i nama samima ne bi organizacija festivala postala monotona aktivnost.
Koliko traju pripreme za festival i kako radite buking?
Same pripreme traju tokom cijele godine. Stalno nam je SAWA negdje tu u glavi i konstantno imamo nekakve kombinacije i akcije vezano za organizaciju festivala. Bukiranje bendova kreće u zimu pred festival, radimo to kompletno sami i bez bilo kakvih agencija. Štoviše, skroz smo odlučili ignorirati bukiranje bendova koji su pod nekim booking agencijama i koji to ne rade sami ili preko nekih frendova. Ne ciljamo takve bendove, više smo za preporuku benda ili kad ih vidimo uživo na nekoj hardcore punk svirci pa ih pozovemo da dođu i kod nas. Većina bendova koja svira na festivalu su ili naši prijatelji iz regije ili bendovi koji su sa raznih strana na turneji po Europi i nekim čudom su čuli za festival od drugih prijateljskih bendova pa nas kontaktiraju.
Koliko vam se javlja bendova godišnje?
Zbilja ne brojimo, znamo samo da je svake godine sve više bendova koji nas kontaktiraju tokom godine. U kontaktu smo svaki mjesec sa nekolicinom bendova iz raznih dijelova svijeta. Nekima od njih radimo turneje po Balkanu i pomažemo im da nađu gigove u regionalnoj DIY zajednici, a drugima radimo tokom godine koncerte u našem MKC klubu u Županji. Za sam festival stigne svaki mjesec barem jedan upit, ali mi ne organiziramo festival na principu prijava i nekakvih “demo” natjecanja, sami biramo bendove i zovemo ih direktno da dođu na festival ili su tu na preporuku prijatelja. Tako održavamo određeni level kvalitetnih i zanimljivih bendova iz podzemlja koji mogu biti interesantni našim posjetiteljima.
Kako opstajete s obzirom na sve više festivala u okruženju?
Ne gledamo na druge festivale kao prepreku za opstanak na sceni. Štoviše, ovo malo festivala koje imamo na hardcore punk sceni u regiji su samo poticaj da nastavimo raditi i SAWA fest svake godine. Nema nas puno i trebamo se držati zajedno. Opstajemo samo i isključivo time što i dalje želimo organizirati ovo okupljanje jednom godišnje.
Kroz festival imate uvid i u scenu. Šta mislite o njoj?
Iskreno mislim da je odgovor na ovakvo pitanje uvijek u datom trenutku isti, kad god se to pitanje potegne i postavi. Scena ima svoje uspone i padove i uvijek je karakterizirana kao „nepostojeća” u trenutku kad o njoj pričamo. Godinama poslje se onda mi, ali i nove generacije vraćaju na sve te trenutke nepostojeće scene, slušamo muziku i live nastupe iz tog doba i mislimo si „kako je onda bilo bolje”. Realnost je da nam i sada može biti bolje, samo da na tome ustrajano radimo. Srećom, postoji hrpa pojedinaca i manjih kolektiva koji na tome aktivno rade i zbog njih scena postoji.
Ima li nekih neostvarenih želja što se bendova tiče?
Sve želje pokušavamo realizirati, tako da nemamo konkretno nekakve želje osim da uvijek okupimo ljude i bendove s kojima dijelimo iste stavove. Osim toga, ima par bendova koje cimamo već neko vrijeme i s kojima smo u kontaktu da nam dođu nekad u goste, bilo u klub – bilo direktno na festival, ali kako smo daleko od velikih gradova i europskih središta gdje se takvi gigovi odvajaju, koliko god neki bendovi htijeli doći do nas – nije baš izvedivo, posebno financijski da se takve stvari ostvare jer im je veliki detour doći do nas, a fly-in/out gigovi su nešto za što ne možemo skupiti financija i s time smo se u neku ruku pomirili, odnosno svjesni smo te činjenice i gledamo kako da zaobiđemo tu kočnicu.
Da li ste se povezali sa još nekim festivalima i udruženjima?
Naravno. Sa svim hardcore punk festivalima u regiji smo u kontaktu, veliku većinu posjetimo i sami tokom godine. Imamo i dugogodišnje prijatelje koje smo stekli u organizacijama takvih festivala, tako da se druženja i razna stvaranja događaju i van samih festivalskih datuma.
Ako možete da izdvojite par po vašem mišljenju najboljih bendova koji su svirali na festu?
Svi. Doslovno svi do jednog. Nemamo velika i mala imena, svi bendovi su za nas veliki i jednako ih ugošćavamo. Oni koji sviraju 18h prvog dana ili u 3h ujutro drugog – svi su nam jednako bitni. Uvijek potičemo sve posjetitelje festivala da dođu i podrže bendove, s posebnim naglaskom čak na one za koje nikad nisu čuli. Sretni smo kad nakon nekoliko godina sretnemo ljude okolo na gigovima koji pričaju kako im je neki bend iz Čilea, Amerike, Engleske, Švedske, Francuske ili nekih drugih zemalja bio super i da im je drago da su ih imali prilike vidjeti u našim krajevima. Majica ili ploča kojom su podržali te bendove na turnejama znače jednako i ljudima koji su te bendove prvi puta čuli, ali i samim bendovima kojima je svaki oblik financijske pomoći na turneji dobrodošao.
Hvala puno pozdrav iz Crne Gore, sve najbolje u godinama koje dolaze!
Hvala vama na ovom brzom razgovoru. Drago nam je da ste došli nekako do nas i nadamo se da će nekome ove naše riječi koristiti da promjeni nešto u svojoj sredini, pokrene neku pozitivnu inicijativu i dobro se zabavi usput. Držte se!
ĐolepunX / foto: Arnel Šarić