Crnogorska muzička scena nikada nije izgledala bogatije i raznovrsnije. I zaista je tako. Ima se čim i dičiti. Skoro svakodnevno čujemo za neke nove bendove. Stižu novi mladi ljudi. Mlađa braća. I sestre. Ovih dana jedan bend slavi 10, jedan 20 godina, a neki bendovi su blizu ili između ovih jubileja. I to trajanje potvrđuje da je kvalitet prisutan. Itekako. I odavno.
Stasala i razvila se scena, da Crna Gora može izvoziti svoju muziku i napolje. To se i dešava. A da sve to dobije na težini i da da svemu tome vjetar u leđa čini već veliki Lake festival. Kompletnu sliku i pravi oblik, da se sve zaokruži u jednu cijelinu čini i daje muzički studio Ultrazvuk u kojem napokon postoje svi tehnički uslovi, ali i da uz stručan rad budu i prijemčive cijene (nećemo zaboraviti Basement). I sve je tu. Napokon dočekali. Bendovi, studio i festival. Zasluženo. Publike ne fali. Nikad i nije u nas. Prava publika, dobri bendovi, ali neću pominjati imena. Ovaj put bez imena, sem jednog. Zbog kojeg i namjerih napisati ovo slovo. Velikim slovom.
Na domaćem muzičkom nebu VIZANT je od samog pojavljivanja skrenuo pažnju i zadobio naše poštovanje. Svojom orginalnošću i specifičnošću je pobrao naše aplauze. Činjenica da je tako, govori upravo to što je kroz bend prošao i dao svoj doprinos i pečat veliki broj muzičara. Neki kao članovi, neki kao gosti na albumu. Ali to dokazuje i širinu autora koji je poštovanjem zadobio isto. Mali se takmiče, veliki sarađuju. I svi udruženi oko istog. Podrška kolegi, podrška stvaralačkom. Jer znamo koliko muke, izgaranja i ulaganja je potrebno da se razvije kvalitetno stvaranje.
Lično, albumom ‘Blagovjesnik’ jako prijatno sam iznenađen. Čak i zadivljen. Ne u smislu što sam sumnjao u potencijal i domete kreativnog i autorskog, već ponudom nekih interesantnih rješenja kako sviračkih, tako i produkcijskih. Kao i ideja koje nosi gitara. U pjesmama zadivljuje atmosfera koja se razvlači sa tegom i njenom širinom i zamahom daje dodatnu dubinu tekstu i izrazu rečenog, čineći da budu još ubjedljiviji. Masa puta energija. Uz fascinantna bubnjarska rješenja u pjesmama, ideju bubnja bez, ili sa vrlo malo činela, uz produkcijsko pakovanje, priča je zaista zaokružena. Sa jasnom definicijom. Uz još jednu ponudu jako melodičnih balada, kao i na prethodna dva albuma, ovaj album je za svaku pohvalu. Gitarski, ritmički i melodijski je cakum pakum. Stvaralačko je jako orginalno izraženo. Ideje pjesama su impresivne. Aranžmanska rješenja jako bogata. Album velika nadgradnja na prethodno. Limiti pomjereni. Oduvani. Slika je iskočila iz rama. Još jedan velik otklon od komercijalnog što vrijeba. Svjesno, odgovorno i izazovno.
Kada slušam album često pomislim:”kako li je tim ljudima u komšiluku dr Saše Zejaka. Iz njegove sobe često se može čuti prašenje gitare iz pojačala dok stvara”. A mislim se, šta bi bilo da jednom samo isproba svoj gruv vokal sa albuma Blagovjesnik. Ljudi bi poispadali napolje kroz prozore i sa balkona. Urušila bi se zgrada. Zaboravio bi se zemljotres iz 79-e.
Svaka čast. Od mene veliko Bravo za album Blagovjesnik. Puno poštovanja autoru i članovima benda. Aj, pa do godine na LAKE-u, ako ne ove. Mada smo tamo u svakom slučaju. Svi.
Srđa Simunović