Odmah na početku, moram reći da nisam znao što da očekujem od Vatrenog Poljupca. Da li da odem na koncert kao aktivni promatrač, kao što antropolozi idu u džungle Amazonije da bi proučavali izgubljena plemena ili da se jednostavno latim alkohola i da se samo olešim kao zvijer. Jer ipak, to je ono zašto je Vatreni Poljubac i oformljen. Od samih početaka VP-a, tamo iz kraja sedamdesetih Mića fura isto: žene, žene, rock’n’roll, rock’n’roll, a ponekad i narodno. Dobro, malo više nego ponekad, ali nećemo sad cjepidlačiti. Kad sam došao tamo, imao sam što vidjeti. Blast from the past! Ispred grupice ljudi u birtijskom djelu Boogalooa, Mića u crnini, sakriven iza kaubojskog šešira, naočala i hrpe đinđuva oko vrata suzdržano provjerava puls publike, basista s tapiranom pahuljastom plavom kosom, crnom majicom na bretele, uskim hlačama, i basom posutim šljokicama i led diodama umjesto točaka za označavanje polja. Je li moguće da je Twisted Sister uskrsnuo iz mrtvih? U redu, basista pleše, ali uz onakav styling nitko se ne bi morao niti pomaknuti, a kamoli plesati, a Mića ni mrdac. Miran kao mina, što reče Damir Avdić jednom. Učini mi se na trenutak da je vrijeme učinilo svoje, da je Mića zreo za rehabilitaciju na durmitorskim planinama a ne da pravi turneje,. Ali, malo pomalo, valjda kako je muški dio populacije (također i većinski dio) bivao pijaniji, tako su se i Mićini ventili otpustili, pa je iz njega krenulo sukljati.
I sad konačno mogu reći i antropološki i alkoholno gledano: kad bi se Chuck Norris preselio na Balkan i naučio svirati gitaru zvao bi se Milić Vukašinović. Znam ja da mu tekstovi zvuče kao da ih je pisao pijani srednjoškolac, i da su mu riffovi na nivou abecede, ali to uživo pali! Jesu li Mićini preci iz crnogorskih planinčuga oko Andrijevice donijeli nekakve travarske recepte koji povećavaju libido, ne znam, ali VP su prašili u subotu skoro dva i pol sata bez stajanja, nešto što bi se rijetko dalo vidjeti i kod nekih mlađih bendova, i za to vrijeme nanizali svakakvih pjesama. Osim hitova tipa “Živio rock’n’roll” i “Baj baj moja malena”, i “Stipu Gatibo”, mogle su se čuti i bezobraštine poput “Tike Tike Tačke” i “Žikino Kolo”, koje moraju u žicu pogoditi svakoga tko se jednom u životu otkidao na Živo Blato. Da ne spominjemo činjenicu da je general Vasilije Mitu često navodio Miću kao svoj veliki uzor, i često ga kopirao, ne samo u tematici nego i u načinima zarađivanja. Mića je veliku lovu digao na narodnjacima, a evo i Mitu se sve nešto trudi da to postigne. Nadam se samo da će biti slijedećeg puta. Mići je već šezdeset i druga u guzici, a čisto sumnjam da bi mu Raka Marić mogao srediti operaciju jetre kao što mu je sredio plastičnu operaciju lica.
Đole Divlyyna