Možda više i nije tolika filozofija snimiti album, ali sve što ide uz to svakako jeste. Činjenica da nemate svoj bend ne pomaže mnogo. Zato prije svega ostalog treba skinuti kapu piscu i rok kritičaru Milanu Popoviću na onome što pakovanje „Vreme brutalnih dobronamernika” u sebi nosi. Dotični disk je kompilacija od 17 pjesama, rađena na Popovićeve stihove. Projekat okupljanja bendova sa raznih strana Srbije, potpuno različitih žanrovskih određenja od metala u svim svojim varijantama, pa do hc, pop i rok izleta, a sve oko tekstova koji su izašli iz njegovog pera, je svakako donkihotovski. Već sa par uvodnih stvari (Abonos, Tales of Dark…) osjeća se da bendovi nijesu pred sobom imali lak zadatak, ali kako će se vidjeti, osim par dosta blijedih izuzetaka, svi su uspjeli da muzički začine ono što Popovićevi tekstovi nose. Iako se kao najinteresantniji momenat CD-a (valjda zbog zvučnosti imena Slađane Milošević i Alogie) često ističe njihova saradnja na pjesmi „Izdaja”, piscu ovih redova su upravo druge pjesme zazvučale najsvježiije i najzanimljivije. Druga polovina diska nosi neke od možda najboljih pjesama na disku „Vreme brutalnih dobronamernika”, ali koje će vrlo vjerovatno u moru metala ostati nezapažene. Čisto pomena radi, da izdvojimo Amaranthovu „Živite li?” i Instant Karminu „Ponos”. Naravno, suvišno je pominjati da je srpska metal scena na ovom albumu pokazala da je itekako zrela i kako se čini jaka. Pa opet, vrlo je moguće da će neka od najboljih rješenja, kakva je Backboneova „Zarđao vek” ostati u zapećku, upravo zbog pomenutog učešća nekih zvučnijih imena u radu na ovoj kompilaciji. Sve u svemu projekat vrijedan pažnje i trud vrijedan svakog poštovanja.
Lujo