Uskoro, tačnije 25 oktobra ove 2012 godine, i Zagreb će dobiti ulicu Milana Mladenovića, po imenu i djelu jednog od glavnih autora iza pjesama benda Ekatarina Velika (u svim svojim inkarnacijama), iza benda Rimtutituki, iza protesta koji su ukazivali na apsolutnu besmislicu ratova sa početka devedesetih godina, jednog od glavnih aktera novog talasa rokenrola na području cijele nekadašnje Jugoslavije i vlasnika razuma kao u malo koga. Kažem da će „i” Zagreb dobiti ulicu pod njegovim imenom, jer Podgorica i Beograd već imaju ulice koje su posvećene ovom čovjeku – i o čovjeku se doista i radi, u punom i cjelokupnom značenju te riječi.
Gledam tu vijest, i prija znati da i u vlasti grada Zagreba postoje osobe koje smatraju da taj glasnogovornik razuma i mira treba da bude ovjekovječen i u njihovom lijepom gradu (gdje je Milan Mladenović i rođen, dok je odrastao prvo u Sarajevu pa potom Beogradu), i pade mi na pamet kako smo svi zadovoljni i ponosni da u našim malim državama, u ovim zemljama, ima ulica sa imenom Milana Mladenovića. Ali, da li znate gdje je ta ulica, da li ste ikada bili tamo, da li vam je palo na um da svratite i čisto malo prošetate? Postoji jedna dobra šansa da većina apsolutno nema pojma gdje se ta ulica tačno nalazi, a tu je, ono što bi rekli, ispod nosa.
Milan Mladenović više nije „samo” muzičar, pokojni autor, pjevač i muzičar benda EKV, već je postao legenda, ideja, ime koje znači. Ime Milana Mladenovića se izgovara sa revolucionarnim imenima Che Guevare, Bob Marley, pa i Ghandi, i iako nikako ne želim reći da treba izigravati nekog hodočasnika, niti ići po nekim besmislenim protokolima, ali ako želimo da se ideja iza samog davanja imena ulici sa imenom ovog velikana ne pretvori u čistu i besmislenu „ideju”, lijepu šarenu lažu da golica lični ego, lijepo je ponekad poći do istoimene ulice jer stvarno nije daleko, odslušati koji album EKV-a, popričati sa prijateljima o Milanu Mladenoviću i bendu, nasmijati se i popiti koju u njegovu čast.
U Podgorici je ulica Milana Mladenovića dobila svoje ime po ideji NVO Republika Zabjelo. Jedan nevjerovatno lijep gest. Ulica, iako nije jedna od glavnih, iako nije Bog zna koliko dugačka, široka ili glamurozna, čak je i nedovoljno uređena jednim dijelom, ipak je tu, u gradu Podgorici, na Zabjelu, u Crnoj Gori, tu u našoj okolini, bližoj, tu ispod prozora, daljoj, tamo iza brda, i tabla sa imenom ovog velikana je postavljena na zidu kuće sa lijepo održavanom odrinom vinove loze, među zelenilom tek pokošene trave i raznobojnim cvijećem. I sama ta neposredna okolina odiše idejom i harizmom koju je Milan Mladenović širio.
U Beogradu, Plato ispred Doma omladine nosi njegovo ime i vrlo ga je lako naći jer je u samom centru grada i svi prolaznici će moći da vas upute, dok u Zagrebu „Mladenovićeva ulica (naselje Jakuševec) se odvaja iz Sarajevske ulice kod rotora u Zapruđu i ide u smjeru istoka, križa se s Metikoševom i u prvoj fazi završit će kao slijepa, dok bi u budućnosti trebala izaći na Sajmišnu cestu” (www.tportal.hr).
Canetove riječi “Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj!” priliče u potpunosti.
Nikola Franquelli